Ne, ovo nisu ćevapi. Pričali smo s Hanom koja radi predobre hiperrealistične kolače

U svijetu u kojem se granica između stvarnosti i iluzije sve više briše, jedan neobičan trend na društvenim mrežama osvojio je milijune ljudi diljem svijeta. Videozapisi koji postavljaju jednostavno, ali zarazno pitanje - "je li ovo kolač ili stvarni predmet?" postali su globalni fenomen. 

Od kolača u obliku hamburgera do banana koje samo izgledaju kao banane, a zapravo je riječ o desertu, videozapisa o hiperrealističnim kolačima sve je više. Velike su šanse da ste i vi u posljednjih nekoliko dana naišli na barem jedan takav video, a još veće da je to bio video Hane Polić, koja je postala poznata po izradi hiperrealističnih kolača.

Kolač koji izgleda kao ćevapi u somunu

Posljednji u nizu njezinih kolača koji je privukao veliku pažnju na društvenim mrežama jest - ni manje ni više - nego kolač koji izgledom uopće ne podsjeća na kolač, već na poštenu porciju ćevapa u somunu s lukom. Sve je toliko dobro pogođeno da je na prvi, a i na drugi pogled teško primijetiti da se ne radi o pravoj porciji ćevapa, već o kolaču koji ima okus po čupavcima.

Okus je inspiriran čupavcima, a Hana je koristila kombinaciju biskvita, kreme od kokosa i ganachea od tamne čokolade. Ćevapi su napravljeni od iste smjese, dok je somun modeliran od kolača i obložen bijelom čokoladom za modeliranje za realističan izgled. Luk je bio najizazovniji za replicirati, no Hani je na kraju i to pošlo za rukom, a koristila je žele od kokosove vode, malo kokosovog mlijeka, šećera i želatine.

S Hanom smo imali priliku porazgovarati i saznati više o njezinom hobiju. Hana dolazi iz Gradačca, malog gradića na sjeveru BiH, a već pet godina živi u Njemačkoj. Iako radi u zdravstvu, priznala je da se profesionalno još uvijek "traži", a nedavno je shvatila da je njezina najveća strast kuhinja, odnosno slastičarstvo. 

Kako je nastala ideja da počneš stvarati hiperrealistične kolače? Je li to bio trenutak inspiracije ili si dugo o tome razmišljala?

Ideja je došla kao trenutak inspiracije, i to nakon dužeg razdoblja razmišljanja o tome je li to nešto što je za mene. Oduvijek sam imala afinitet prema slastičarstvu i kreativnom radu, ali me posebno zaintrigiralo to što kod nas hiperrealistični kolači nisu bili nigdje zastupljeni. U jednom trenutku sam jednostavno odlučila pokušati i istražiti taj pravac, i tako je sve krenulo.

Koja je bila prva realistična slastica koju si napravila? 

Prva realistična slastica koju sam napravila bio je entremet u obliku jabuke. To je zapravo bio moj početak u tom pravcu i prvo ozbiljnije eksperimentiranje s realističnim izgledom. Nakon toga sam napravila svoj prvi hiperrealistični kolač u obliku limuna i tu je zapravo sve krenulo.

Kako si naučila raditi tako realistične detalje - jesi li samouka ili si to naučila kroz neke edukacije, videa na internetu i slično?

Samouka sam, ali sam znanje gradila postupno kroz različite izvore. Još ranije sam pratila američke emisije i sadržaje vezane za slastičarstvo, posebno one koji se bave modernim i realističnim tehnikama. Kroz to sam počela istraživati tehnike i materijale koji se koriste, a zatim sam sve to sama testirala i prilagođavala svom načinu rada.

Možeš li opisati proces izrade jedne takve slastice - od ideje do trenutka kad netko prvi put pogleda i ne vjeruje da je jestiva? 

Proces počinje idejom, koji predmet, voće ili jelo želim pretvoriti u kolač. Nakon toga planiram strukturu, okuse i tehnike koje ću koristiti. Zatim slijedi izrada svih komponenti, kao i oblikovanje i detalji koji daju realističan izgled. Najviše vremena odlazi upravo na završne detalje poput bojenja, jer oni stvaraju taj "wow" efekt.

Koliko je uopće vremena potrebno za izradu jedne ovakve slastice?

Cijeli proces obično traje od jednog do nekoliko dana, ovisno o složenosti i detaljima.

Do sada si radila naranče, bananu, ćevape, punjene paprike, kruške, jabuke, limune... Što ti je od ovoga bilo najlakše, a što najteže za napraviti?

Najizazovniji su mi bili ćevapi, jer je dosta teško vjerno imitirati strukturu, teksturu i boju mesa, kao i lepinje. S druge strane, voće mi je bilo lakše za izradu, jer su forme jednostavnije i imaju manje sitnih detalja, pa je i proces nešto brži i intuitivniji.

Koja je od ovih slastica izazvala najviše reakcija na društvenim mrežama?

Ćevapi su definitivno izazvali najviše pažnje i reakcija. Oni su postali pravi hit i kod mojih bližnjih, a i kod ljudi na društvenim mrežama. Čak sam dobivala i upite prodajem li ovakve kolače za rođendane i različite prilike, što mi je bilo posebno zanimljivo.

Odakle najčešće dolaze ideje za nove radove - svakodnevna hrana, restorani, društvene mreže ili nešto treće?

Ideje najčešće dolaze iz svakodnevice, ali trenutno najviše inspiracije pronalazim u našoj tradicionalnoj kuhinji, vjerojatno jer privatno više naginjem nekoj modernijoj, internacionalnoj kuhinji. To je moj način da poznata jela predstavim u svom stilu i kroz svoj pristup im dam novu dimenziju.

Zašto misliš da su ovakve slastice danas popularne?

Mislim da je razlog to što ovakve slastice nisu samo desert, nego i iskustvo. Igraju se s načinom na koji naš mozak interpretira ono što vidimo. Tako da je taj trenutak nesklada između očekivanog i stvarnog ljudima šokantan i zanimljiv. 

Kakvi su ti planovi za budućnost - je li ovo nešto čime bi se profesionalno voljela baviti?

Definitivno bih se voljela profesionalno baviti slastičarstvom u širem smislu. Hiperrealistični kolači su mi zanimljiv dio toga jer spajaju kreativnost i vještinu, ali ne bih se ograničila samo na taj segment. Također, voljela bih potaknuti više ljudi s naših prostora da se bave istim i da s vremenom izgradimo neku malu, inspirativnu zajednicu.