Simon Rogers, urednik Google podataka, u kolumni za CNBC-ov MakeIt, napisao je da ljudi previše vremena provode na društvenim mrežama želeći se predstaviti kao najbolja verzija sebe. Njegov posao pruža mu jedinstven uvid u ono o čemu su ljudi razmišljali tijekom posljednja dva desetljeća te kaže da "nećemo ni priznati da nemamo pojma što radimo".
"Velik dio života provodimo nastupajući na društvenim mrežama, gdje pažljivo biramo i prikazujemo svoje najveće uspjehe i profesionalne prekretnice. No, kamo se okrećemo kada iskreno želimo razumjeti svijet ili jednostavno priznati da nemamo pojma što radimo? Kao urednik podataka u Googleu, dane provodim analizirajući najveću javno dostupnu bazu podataka na svijetu, koja za mene predstavlja svojevrsni mozak čovječanstva. Ona pruža jedinstven uvid u ono o čemu su ljudi razmišljali tijekom posljednja dva desetljeća, piše.
"Podaci su nepogrešivo iskreni. Način na koji kolektivno pretražujemo internet jednostavno nije isti kao način na koji se predstavljamo na društvenim mrežama. Ne postoje 'glupa pitanja', a analiza tih golemih trendova daje nam vrlo precizan odraz naših zajedničkih znatiželja. Prilikom analize bilijuna upita koji se postave svake godine, pojavljuju se nevjerojatni obrasci", objasnio je pa otkrio tri najzanimljivija pitanja koja ljudi postavljaju te uvide koje ona otkrivaju o tome tko smo zapravo.
Kada bismo pogledali najčešće postavljana pitanja svih vremena na globalnoj razini, mogli bismo očekivati složene metafizičke upite. Iako se pitanje "Što je ljubav?" nalazi među deset najčešćih, popisom uglavnom dominiraju svakodnevne stvari. "Kako skuhati jaje" jedno je od najtraženijih pitanja o hrani na svijetu. Jednako tako, neprestano pretražujemo i kako popraviti zahod ili vrata.
Lako je na temelju ovih podataka zaključiti da gubimo osnovne životne vještine i da ponekad zaboravljamo obavljati prilično jednostavne zadatke. No, iako se čini da takvi upiti dolaze od tinejdžera koji tek uče o svijetu, postavljaju ih i odrasli.
U tim se podacima skriva jedna vrlo optimistična ljudska osobina. Pretraživanje nam pruža sigurno okruženje u kojem bez osude možemo priznati što ne znamo. Činjenica da milijuni ljudi upisuju ta osnovna pitanja znači da smo, čak i kada smo potpuno zbunjeni, aktivno spremni učiti i usavršavati se.
Način na koji gledamo na svoje karijere dramatično se promijenio posljednjih godina, a podaci Google Trendova to potvrđuju na masovnoj razini. Internetu se okrećemo za savjete o profesionalnim preprekama, tiho postavljajući pitanja poput "Kako tražiti povišicu", "Kako zatražiti povratnu informaciju" ili "Kako zatražiti preporuku". Godinama je jedno od najčešćih pretraživanja vezanih uz karijeru bilo predvidljivo: "poslovi koji su dobro plaćeni".
No, postoje snažni dokazi da u postpandemijskom svijetu ljudi traže poslove koji donose veće ispunjenje. Nedavno smo u podacima zabilježili duboku promjenu: pretraživanja za "posao koji pomaže ljudima" prestigla su pretraživanja za "posao koji je dobro plaćen".
Najčešća pretraživanja zanimanja u toj kategoriji odnose se na karijere poput terapeuta, socijalnog radnika i psihologa. Koliko god brinuli o svojoj financijskoj budućnosti, naša zajednička pretraživanja dokazuju kolektivnu želju da smisleno doprinesemo društvu.
Stalno nam se govori da internet potiče naše najsebičnije, najpodjeljenije i najljuće porive. Međutim, podaci o pretraživanju snažno proturječe ideji da su ljudi zainteresirani samo za sebe. Pretraživanja koja počinju s "Kako pomoći..." nikada nisu bila brojnija nego danas. I u SAD-u i u Ujedinjenom Kraljevstvu, najtraženiji upit u ovoj kategoriji u posljednjem desetljeću bio je "Kako pomoći nekome tko ima depresiju", a slijede ga pitanja vezana uz anksioznost i napadaje panike.
To je podsjetnik da je pretraživanje tek polazišna točka, a da stručna medicinska ili psihološka podrška može biti ključna kada se netko bori s problemima.
Kada vidimo da se netko muči, naš je kolektivni prvi instinkt želja da pomognemo - samo ne znamo uvijek odakle početi. Bilo da se radi o globalnoj krizi ili prijatelju koji prolazi kroz teško razdoblje, okrećemo se internetu za savjete kako biti tu za druge.
Često mislimo da nas naše tjeskobe, brige ili nedostatak osnovnog znanja izoliraju od svih ostalih. Ali ako biste iz ovih podataka trebali izvući samo jedan zaključak, neka to bude ovaj: Niste sami. Niste jedina osoba koja pretražuje kako skuhati jaje, kako tražiti povišicu ili kako utješiti voljenu osobu koja tuguje. Na kraju krajeva, svi smo mi samo ljudi. Nismo savršeni, ali imamo mnogo više zajedničkog nego što možda mislimo".