Natjecanje je normalan dio života, no kod djece koja se tek uče nositi s emocijama može se pretvoriti u nezdravu osobinu. Iako zdrav natjecateljski duh može potaknuti djecu na sazrijevanje i jačanje socijalnih vještina, prevelik pritisak vodi u stres, tjeskobu i sagorijevanje. Stručnjaci objašnjavaju kako usmjeriti djecu da razviju zdrav odnos prema natjecanju, s fokusom na trud, timski rad i zabavu, piše Parents.
Svi smo čuli izreku da malo natjecanja nikome ne škodi, no granica između zdravog poticaja i nezdrave opsesije može biti tanka. Iako je natjecanje prirodno i potiče nas da budemo bolji, može postati problematično ako se dijete ne zna nositi s porazom i frustracijom.
"Naši su mozgovi programirani za natjecanje", objašnjava dr. Christina Lee, psihijatrica. "Natjecanje može biti vrlo pozitivan poticaj koji vas motivira da budete bolji i naučite kako poboljšati svoju izvedbu. No, problem je u tome što kod djece, čiji mozak još nije u potpunosti razvijen i koja se teže nose s emocijama, impulzivna natjecateljska crta može prerasti u negativne aspekte poput samokritike ili perfekcionizma."
Dr. Lee dodaje da nezdrava natjecateljska nastrojenost može početi s ljutnjom zbog poraza u društvenoj igri, a kasnije se razviti u opsesiju ocjenama, inzistiranje na tome da se bude prvi u redu ili čak odbijanje isprobavanja težih zadataka zbog straha od neuspjeha. "Kada nečija samovrijednost počne ovisiti o pobjedi, postignućima ili nadmašivanju drugih, vrijeme je da se tome posveti pozornost", kaže dr. Lee.
"Nezdrav natjecateljski mentalitet u konačnici može ugušiti uživanje, znatiželju i zdravo preuzimanje rizika potrebno za istraživanje, čime se gube sve pozitivne strane natjecateljskog duha."
Natjecateljski duh kod djece
Dr. Cynthia Vejar, izvanredna profesorica na Lebanon Valley Collegeu, kaže da je natjecateljski duh kod djece često očit jer još nisu naučila prikrivati svoje osjećaje kao odrasli. "Dok odrasli mogu biti jednako, ako ne i više natjecateljski nastrojeni, često to skrivaju iza suptilnog ponašanja, pasivnih komentara ili strateških društvenih vještina", kaže dr. Vejar.
"Nasuprot tome, djeca svoju natjecateljsku nastrojenost obično izražavaju na očitije načine, poput hvalisanja, vrijeđanja ili burnih emocionalnih reakcija na poraz."
Njihova emocionalna regulacija još se razvija, pa su im reakcije "na dlanu". To nije nužno loše jer daje jasan uvid u njihove misli, ali znači da ih treba učiti kako se nositi s pobjedom i porazom te razvijati empatiju i širu perspektivu.
Natjecanje se očituje u različitim područjima. U školi se, prema dr. Vejar, djeca mogu boriti za najbolje ocjene i odobravanje učitelja, što ih može motivirati, ali i dovesti do stresa, perfekcionizma ili varanja. U sportu natjecanje može biti fizičko i agresivno.
Djeca mogu previše pritiskati sebe i suigrače, što vodi do sagorijevanja i gubljenja zabave, no s druge strane, mogu pomaknuti svoje granice i razviti izniman talent. U društvenim interakcijama, natjecanje se očituje u borbi za popularnost, posjedovanje najnovije odjeće i tehnologije te privlačenje najviše pažnje.
Posljedice nezdravog natjecanja
Iako malo natjecanja može biti zdravo, dr. Lee upozorava da previše stvara kronični stres koji može dovesti do sagorijevanja, zanemarivanja suradnje pa čak i laganja o postignućima. Djeci može oduzeti radost u aktivnostima koje su nekad voljeli, osobito u sportu. Prema podacima Američke akademije za pedijatriju, čak 70% djece napušta organizirane sportove do 13. godine zbog pritiska i nezdravog natjecanja.
"Pretjerani pritisak povećava rizik od depresije, tjeskobe, napadaja panike i problema sa spavanjem", kaže dr. Lee. "Ponekad u adolescenciji može dovesti i do zlouporabe supstanci."
Dr. Carla Allan, voditeljica odjela psihologije u dječjoj bolnici Phoenix, dodaje da nezdravo natjecanje može uzrokovati da se djeca odvoje od vlastitih vrijednosti. "Neki se mogu povući ili odustati, dok drugi mogu iskazivati intenzivan bijes prema vršnjacima, roditeljima, trenerima ili sebi, što narušava njihovu kvalitetu života", kaže dr. Allan.
"Bez intervencije, ti znakovi postaju sve češći i intenzivniji. Na primjer, dijete koje pokazuje fizičku agresiju često prvo pokazuje verbalnu." Kako odrastaju, mogu pribjeći i varanju kako bi pobijedili, a u sportu čak i korištenju sredstava za poboljšanje performansi.
Znakovi za uzbunu
Kada su djeca pretjerano natjecateljski nastrojena, često nerado isprobavaju nove stvari ili se upuštaju u izazove, pogotovo ako misle da neće uspjeti, objašnjava dr. Lee. Mogu se bojati neuspjeha i zbog toga se povući. Možete primijetiti i mnogo negativnog samogovora, samokritike, ekstremnih emocija nakon gubitka te nemogućnost oporavka od neuspjeha.
Stručnjaci navode i druge znakove: stalno uspoređivanje s vršnjacima, strah od neuspjeha, nedostatak suradnje, ispadi bijesa nakon poraza, izbjegavanje natjecateljskih situacija, hvalisanje i omalovažavanje drugih. Također, znakovi mogu biti i nemogućnost timskog rada, perfekcionizam, osjećaj neadekvatnosti ili isključenosti te odbacivanje od strane prijatelja.
Uloga društvenih mreža
Društvene mreže poput TikToka i Instagrama, iako služe za povezivanje, mogu poticati natjecateljsko ponašanje, osobito kod tinejdžera, kaže dr. Judy Krause s Pacific Oaks Collegea. "Te platforme često potiču osjećaj natjecanja. Tinejdžeri se na internetu uspoređuju s drugima, želeći biti popularni. Vršnjački pritisak ih navodi na sudjelovanje u virtualnim trendovima, što može biti štetno", objašnjava.
Dr. Vejar dodaje da je kultura društvenih mreža usmjerena na priznavanje putem lajkova, broja prijatelja i komentara. "To može stvoriti pritisak da se stalno predstavlja savršena slika, dok istovremeno izaziva osjećaje neadekvatnosti ili isključenosti, poput straha od propuštanja (FOMO)", kaže ona. Rizike možete smanjiti ograničavanjem vremena pred ekranom, poticanjem druženja uživo i vlastitim primjerom zdravih navika.
"Problem s društvenim mrežama je što normalan, svakodnevni život pretvaraju u natjecanje", dodaje dr. Lee. "Stvara se dojam da su tuđi životi savršeni, što kod djece izaziva osjećaj tjeskobe. Zato je važno otvoreno razgovarati s djecom o tome da društvene mreže nisu stvarne i da prikazuju vrlo filtriranu verziju nečijeg života."
Savjeti za poticanje zdravog natjecanja
Kad je riječ o natjecanju, ključ je u ravnoteži. "Umjesto da se usredotočite na pobjedu, koncentrirajte se na trud i prihvaćanje poraza. Prebacite fokus na timski rad. Razgovarajte o osjećajima. Djeca od vas traže podršku; budite im uzor u pronalaženju zabave u natjecanju", savjetuje dr. Krause. Ako se stalno fokusirate na postignuća, dijete će se osjećati loše kad ne uspije. Umjesto toga, prebacite fokus na napredak, uspoređujući kako je dijete radilo prije i kako radi sada.
Dr. Lee nudi nekoliko konkretnih savjeta za poticanje zdravog natjecanja. Kao prvo, savjetuje da se hvali trud, a ne ishod. "Istraživanja pokazuju da djeca koja su hvaljena za svoj trud razvijaju otpornost, bolje se oporavljaju od neuspjeha i uče nositi s razočaranjem, jer se osjećaju podržano i voljeno bez obzira na pobjedu ili poraz", kaže ona.
Nadalje, preporučuje rotiranje sportova i aktivnosti. "Težite ravnoteži natjecateljskih i nenatjecateljskih aktivnosti i izbjegavajte preranu specijalizaciju. Američka akademija za pedijatriju protivi se ranom usmjeravanju djece u samo jednu ulogu. Isprobajte različite sportove tijekom godine i uzmite pauze. Želite da vaše dijete shvati u čemu uživa i potaknuti timski rad umjesto puke pobjede", objašnjava dr. Lee.
Važno je i da budete uzor zdravog odnosa prema natjecanju. Postignuća treba slaviti, ali ona ne definiraju vaše dijete. "Svatko može imati dobar ili loš dan, stoga je važno naučiti djecu kako zadržati zdravu perspektivu. Također je ključno poticati ih da daju prioritet odmoru i oporavku, što je nužno za smanjenje sagorijevanja", ističe dr. Lee.
Također, razgovarajte o tome što uspjeh doista znači. "Mnogi mladi misle da je uspjeh samo pobjeda. Ako svoje dijete naučite da uspjeh može značiti biti dobra osoba, dobar suigrač, pružiti podršku, isprobati nešto novo ili učiniti nešto čak i kad znate da ćete možda ne uspjeti, redefinirali ste pojam uspjeha i pobjede. To pomaže u izgradnji dugoročnog samopouzdanja", kaže dr. Lee.
Na kraju, podsjetite ih da je cilj zabava. "Djeca se počinju baviti sportom i drugim aktivnostima jer su zabavne. Stoga, podsjetite ih da bi zabava trebala biti cilj, a ne pobjeda. Potaknite ih da isprobavaju nove stvari, a ne da se fokusiraju samo na ono u čemu su već dobri", zaključuje dr. Lee.