NENAD PRALIJA rođen je u Splitu 11. prosinca 1970. godine, a nogometnu karijeru započeo je u dresu RNK Split. Krajem 1993. godine prelazi u redove Hajduka za koga je u tri godine odigrao 84 utakmice i zabio 32 gola. U sezoni 94./95. Pralija je s Bijelima igrao Ligu prvaka, zabivši i gol u slavnoj pobjedi protiv Anderlechta. Da bi stvar bila čudesnija, cijeli susret s belgijskim prvakom tada 23-godišnji veznjak odigrao je po prvi put u životu na mjestu lijevog beka. Njegova posljednja sezona u dresu splitskog kluba bila je najbolja, a završio je kao prvi strijelac kluba sa 17 golova u 24 susreta.
Četiri naslova prvaka Hrvatske, dva Izraela i četvrtfinale Lige prvaka
Odlazeći s Poljuda, Pralija je u vitrinama imao dva naslova prvaka Hrvatske, hrvatski Kup i dva trofeja "Hajdučko srce", s tim da je igrao i četvrtfinale najcjenjenijeg klupskog nogometnog natjecanja svijeta. U zimu 1996. godine prelazi u Espanyol, gdje je u dvije sezone odigrao 42 utakmice, dodavši četiri gola. Karijera je krenula u krivom smjeru, Pralija se vratio na Poljud, da bi opet 1999. godine prešao u talijansku Regginu. Tamo je odigrao tek jednu sezonu prije no što je odlučio spasiti karijeru odlaskom u Izrael. Tamo je popularni Prale procvjetao, zajedno s Giovannijem Rossom, u dresu Maccabi Haife osvojivši dva naslova prvaka Izraela.
Prale je uvijek ponavljao kako je nesreća što se rodio u vrijeme Žutog, Bobana i Aljoše
U sezoni 2002./2003. s Maccabijem je izborio nastup u Ligi prvaka, a i zabio je gol na Bay-Areni protiv Leverkusena. Uz Rossu bio je kostur tadašnje Maccabijeve momčadi. U tri godine u dresu izraelskog kluba odigrao 81 utakmicu, a zabio je i 21 gol. Kao 33-godišnjak Pralija se vraća u Hajduk 2003. godine, gdje dvije sezone igra više-manje standardno, osvojivši još dva naslova prvaka. Ukupno je u karijeri Neno Pralija osvojio četiri naslova prvaka Hrvatske i dva naslova prvaka Izraela, jedan hrvatski i jedan izraelski Kup te četiri Superkupa. U dresu reprezentacije Pralija je nastupio 11 puta, a zabio je i jedan gol. Uvijek je Prale govorio kako se rodio u krivo vrijeme i kako pored Bobana, Prosinečkog i Asanovića nije ni mogao igrati značajniju ulogu u reprezentaciji.
Pralija je Split iz četvrte doveo do Europa lige
2006. godine Pralija je shvatio da je pored Kranjčara sasvim izgubio mjesto u jedanaestorki Hajduka pa je napustio Bijele, prešavši u NK Trogir. Već nakon pola godine Pralija je preuzeo i funkciju sportskog direktora te dovodi klub do 2. lige. Međutim nakon toga krajem 2007.godine daje ostavku. Početkom 2008. Pralija postaje sportski direktor RNK Splita, okuplja ekipu predvođenu Butorovićem i Balajićem te pomaže klub podignuti iz četvrte u prvu hrvatsku nogometnu ligu pa onda i Europa ligu. Na tom putu Pralija je bio jedan od istaknutijih rukovodilaca, a bio je i glavni zaslužni što je RNK Split potpisao ugovore s proslavljenim hrvatskim reprezentativcem Ivicom Križancem te mladim napadačem Hajduka Dujom Čopom.
Odlazak nakon četiri godine iz Parka Mladeži zbog Žužulove podrške Mamiću?
U kolovozu 2011. godine Pralija je zbog svađe s predsjednikom RNK Split Slavenom Žužulom dao ostavku na mjesto sportskog direktora nakon četiri godine na Parku mladeži. Pralija nije govorio o razlozima rastanka, a predsjednik Crvenih dramatično je nastupio javno prozvavši sportskog direktora što je klub napustio uoči utakmice s Hajdukom. U kuloarima se tada spominjalo kako je glavni razlog bio navodno Splitovo priklanjanje strani Zdravka Mamića u bitki za HNS-a, dok je Pralija više naginjao Igoru Štimcu. Odlaskom iz Parka mladeži Pralija se povukao u tišinu, a njegovo ime posljednjih mjeseci figuriralo je kao jedno od favorita za mjesto sportskog direktora Hajduka. Njegovo uhićenje izazvalo je veliki šok u Splitu, Pralija je imao status pozitivca i mnogi bi se bili zakleli kako pored braće Žužul na slobodi, krak hobotnice nikada neće dovesti do njega.