Matija Korvin (mađ. Mátyás Hunyadi, lat. Matthias Corvinus), rođen 23. veljače 1443. u Kolozsváru (današnji Cluj-Napoca u Rumunjskoj), bio je jedan od najznačajnijih vladara u povijesti Ugarske. Vladao je kao ugarsko-hrvatski kralj od 1458. do svoje smrti 6. travnja 1490. u Beču. Sin Janka Hunjadija, slavnog vojskovođe i regenta Ugarske, Matija je ostavio dubok trag u europskoj povijesti svojom vojnom snagom, kulturnim doprinosima i političkom vizijom.
Matija je odrastao u obitelji koja je imala značajan utjecaj na ugarsku politiku. Njegov otac, Janko Hunjadi, bio je poznat po borbama protiv Osmanskog Carstva, a majka Elizabeta Szilágyi potjecala je iz ugledne plemićke obitelji. Nakon očeve smrti 1456., Matija i njegov stariji brat Ladislav suočili su se s političkim nemirima.
Ladislav je pogubljen 1457. zbog sukoba s kraljem Ladislavom V., dok je Matija bio zatočen u Pragu. Ipak, nakon smrti Ladislava V. 1457., ugarski staleži izabrali su Matiju za kralja 24. siječnja 1458., iako je tada imao samo 14 godina. U početku je njegov ujak Mihajlo Szilágyi upravljao kraljevstvom kao regent.
Matija je preuzeo punu vlast 1464. i započeo ambicioznu politiku jačanja Ugarske. Borbe protiv Osmanlija bile su ključni dio njegove vladavine. Osnovao je Crnu vojsku (Fekete sereg), elitnu plaćeničku jedinicu koja je postala simbol njegove moći. Matija je uspješno zaustavljao osmanske prodore, a istovremeno širio ugarski utjecaj na zapad, osvojivši dijelove Austrije, Češke i Moravske. Godine 1485. osvojio je Beč, koji je privremeno postao sjedište njegove vlasti.
U Hrvatskoj je Matija potvrdio svoju vlast nakon sukoba s hrvatskim velikašima, poput bana Ivana Frankopana, koji su se bunili protiv njega. Njegova vladavina donijela je stabilnost i u hrvatske zemlje, iako je često bio u sukobu s lokalnim plemstvom.
Matija je bio veliki pokrovitelj umjetnosti i znanosti, što mu je donijelo nadimak "pravedni". Osnovao je Bibliotheca Corviniana, jednu od najvećih renesansnih knjižnica u Europi, koja je sadržavala tisuće rukopisa i knjiga. Njegov dvor privlačio je humaniste, umjetnike i znanstvenike iz Italije i drugih dijelova Europe, čime je Ugarska postala središte renesansne kulture.
Matija Korvin umro je 6. travnja 1490. u Beču, vjerojatno od moždanog udara. Nije ostavio legitimnog nasljednika, iako je imao izvanbračnog sina Ivana Korvina, kojeg je pokušao nametnuti kao svog nasljednika. Nakon njegove smrti, Ugarska je zapala u razdoblje nestabilnosti.
Matija je ostao upamćen kao kralj koji je ujedinio vojnu snagu s kulturnim procvatom. U mađarskoj i hrvatskoj tradiciji slovi kao simbol pravednosti i zlatnog doba, a njegovo ime i danas živi u narodnim pričama i legendama.