Uhodan, dobro smišljen i profitabilan poslovni model, u koji je bio uključen niz tvrtki i osoba iz Hrvatske, Slovenije i Italije, doveo je do toga da su deseci tisuća tona otpada završili na ilegalnim odlagalištima u Hrvatskoj. Sanacija tih odlagališta neslužbeno se procjenjuje na iznos od 100 milijuna eura.
Organizirani posao kriminalaca
Slučaj u Gospiću pritom ne izgleda kao mjesto na kojem je sustav gospodarenja otpadom slučajno "zakazao", nego kao organizirani posao kriminalaca u kojem se zarađivalo na izbjegavanju troškova propisnog zbrinjavanja otpada, uz očiglednu i svesrdnu pomoć hrvatskog državnog aparata.
Prema nalazima vještaka, na lokaciji u Gospiću pronađen je otpad od obrade električne i elektroničke opreme, ostaci medicinskog otpada, plastika te građevinski i mineralni materijali. Utvrđeno je i opasno svojstvo HP14, odnosno ekotoksičnost. U podzemnim vodama nizvodno od odlagališta pronađeni su i PFAS spojevi, poznati kao "vječne kemikalije".
Kako je otkrivena prijevara
Ilegalno odlaganje otpada trajalo je godinama. U veljači 2025. hrvatska policija uhitila je 13 osoba u međunarodnoj operaciji koju je podržao Europol, koji je i pokrenuo istragu. USKOK je potom otvorio istragu protiv deset osoba i četiri tvrtke, a istraga je kasnije proširena. No, kako je cijeli posao funkcionirao?
Prema USKOK-u, u središtu operacije bila je tvrtka Tipos Resurs iz Varaždina. Istražitelji sumnjaju da je stvarni voditelj njezina poslovanja bio Josip Šincek, dok je Monika Šincek bila uključena u organizaciju poslovanja i postupanja s otpadom.
U Gospić je od 16. svibnja 2022. do 11. travnja 2024. iz Italije, prema dokumentaciji na kojoj se temelji istraga, dovezeno 12.338 tona plastičnog otpada u 576 pošiljki. Iz Slovenije je od 16. svibnja 2022. do 8. travnja 2024. stiglo još 1.480 tona u 54 pošiljke. Otpad je stizao i iz Njemačke te od hrvatskih tvrtki.
Privid zakonitog gospodarenja otpadom
USKOK sumnja da su organizirani istovar, premještanje i zakapanje otpada na području Gospića, dok je dio materijala završavao i na drugim lokacijama, među ostalima u Benkovcu, Varaždinu i na području Senja. Prema istražiteljima, stvarni tijek otpada prikrivao se neistinitim evidencijama i poslovnom dokumentacijom kojima se stvarao privid zakonitog gospodarenja otpadom.
Gospić je bio jedna od glavnih lokacija za prihvat otpada, njegovo skladištenje i obradu, ali i, prema sumnjama istražitelja, za nezakonito odlaganje i zakapanje. Tipos Resurs imao je dozvolu za gospodarenje određenim vrstama neopasnog otpada. Primjerice, dozvola iz listopada 2022. dopuštala je ograničene vrste postupanja i najviše 100 tona otpada u jednom trenutku.
Ta dozvola navodno je bila sporna jer je, navodno, već 2021. utvrđeno da lokacija u Gospiću ne može podnijeti tu količinu otpada. U stvarnosti je u Gospić dovezena količina otpada koja je daleko premašivala i onu iz sporne dozvole, a dio otpada sadržavao je štetne i opasne tvari. Dovozio se mljeveni plastični i drugi miješani otpad te se preuzimao medicinski i drugi otpad.
Tko se sve rješavao otpada
Prema istrazi, otpad se u Gospiću istovarivao i raspoređivao po prostoru pogona, a dio se zakapao ili prekrivao zemljom i šljunkom. Na taj se način namjerno prikrivalo nezakonito odlaganje.
Kao dobavljači otpada iz Italije u dokumentaciji se pojavljuju tvrtke Zoffoli Metalli Srl, Gifema Srl, Stena Recycling Srl, Intercommercio Srl i Telffer Srl, dok se među slovenskim tvrtkama navode Kolpa, Omaplast i Solar Ekspert.
U evidencijama o otpadu koji je Tipos Resurs preuzimao na domaćem tržištu pojavljuju se, među ostalima, CE-ZA-R, Komunalije Gospić, Komunalije Hrgovčić, 3 K.F., Phoenix Metali, Kemis-Termoclean i Gajeta.
Pazilo se da ne "viri" plastika
Ključnu ulogu u cijelom modelu, prema istražiteljima, imala je dokumentacija koja nije odgovarala stvarnom sadržaju pošiljki ili načinu na koji se s otpadom na kraju postupalo. Europol je objavio da je otpad bio lažno deklariran kao plastični otpad namijenjen recikliranju.
Prema dokazima koje su prikupili istražitelji, kamioni su dovozili rasuti sivo-crni materijal ili velike vreće, nakon čega se otpad radnim strojevima premještao po lokaciji. Dio materijala pretovarivao se u kontejnere, a dio se prekrivao šljunkom i zemljom. Iz komunikacije koju su istražitelji pratili proizlazi, prema njihovim sumnjama, da se vodilo računa o tome da otpad ne bude vidljiv te da ga se nakon istovara brzo prekrije.
Posebno se pazilo da iz zemlje ne "viri" plastika. Istraga je utvrdila da su odgovorne osobe posebno obraćale pozornost na moguće dolaske nepoželjnih posjetitelja, pitanja novinara, ali i prijave građana. Gospić nije bio jedina lokacija, jer kad ondje više nije bilo dovoljno mjesta, dio otpada prevozio se drugdje.
USKOK je još 2025. naveo Varaždin, Gospić i Benkovac, a proširenjem istrage 2026. obuhvaćeno je i odlaganje najmanje 2.640 tona otpada sa štetnim i opasnim tvarima na području Senja.
Uloga bračnog para Šincek
Prema dosadašnjim rezultatima istrage, Josip Šincek bio je stvarni voditelj poslovanja tvrtki uključenih u posao s otpadom te je organizirao uvoz, nabavu i nezakonito odlaganje otpada. Moniku Šincek istražitelji povezuju s administrativnim i organizacijskim dijelom poslovanja, uključujući dokumentaciju.
U istrazi se spominje i niz osoba koje su, prema sumnjama istražitelja, sudjelovale u radu na lokacijama, prijevozu otpada ili vođenju dokumentacije. Tek treba utvrditi pojedinačnu kaznenu odgovornost svakog od osumnjičenih i što je tko od njih znao o stvarnom sadržaju tereta i njegovu krajnjem odredištu. Istraga spominje i bivšeg glavnog državnog inspektora Andriju Mikulića (HDZ).
U dokumentaciji se pojavljuje i kontroverzni CE-ZA-R. Prema podacima iz istrage, Josip Šincek je s tom tvrtkom ugovorio preuzimanje plastike po cijeni od 50 eura po toni. Istražitelji sumnjaju da se u dokumentaciji kao odredište navodio pogon u Gospiću, dok je dio otpada zapravo završavao na području Benkovca. Istražuje se i komunikacija s odgovornim osobama povezanima s CIOS grupom.
Prema dosadašnjim saznanjima istražitelja Tipos Resurs je za prihvat otpada koji je protupravno odbačen u okoliš, od uplata dobavljača tog otpada CE-ZA-R ostvario protupravnu korist u iznosu od najmanje 465 tisuća eura. CE-ZA-R (Centar za reciklažu) je najveća sastavnica C.I.O.S. grupe iza koje stoji kontroverzni Petar Pripuz.
Medicinski otpad iz bolnica
U Gospiću su pronađeni i ostaci povezani s medicinskim otpadom, među ostalim, cjevčice, poklopci boca za infuziju i vreće s prethodno obrađenim otpadom. Opće bolnice Zabok i Zadar imale su kao partnera tvrtku Gajeta, koja je potom surađivala s varaždinskom tvrtkom, a ta je taj opasan medicinski materijal odlagala u Gospiću.
Osnova ovog modela bila je razlika između cijene zakonitog zbrinjavanja otpada i znatno jeftinijeg nezakonitog odlaganja. Kriminalna mreža, u čijem su središtu bili Šincekovi, nudila je nižu cijenu obrade, a potom izbjegavala troškove stvarnog propisnog zbrinjavanja te na toj razlici ostvarivala zaradu.
Otvorena pitanja odgovornosti
Jedno od ključnih pitanja koje ostaje nakon otkrivanja razmjera slučaja jest kako je takav sustav mogao djelovati godinama i zašto ga nadležna tijela nisu ranije zaustavila.
Potrebno je utvrditi kojim su informacijama raspolagali lokalna vlast, nadležne inspekcije i druga državna tijela, jesu li na vrijeme reagirali na nepravilnosti te zašto sustav nadzora prekograničnog prometa i gospodarenja otpadom nije funkcionirao kako je trebao.
Tu je i odgovornost prijevoznika te vlasnika nekretnina na kojima se bez odgovarajuće obrade odlagao opasan otpad, kao i odgovornost poslovnih partnera varaždinske tvrtke u tom vrlo dugom logističkom i dobavljačkom lancu.