Rat u Ukrajini nastavlja fazom visoko intenzivnog iscrpljivanja, gdje obje strane nastoje stvoriti što povoljniju pregovaračku poziciju prije nego što se stvori kritična točka unutar društva sukobljenih strana ili na geopolitičkom planu. Početne pozicije su i dalje slične.
Ukrajina i zapadne zemlje su sklone ideji zamrzavanja sukoba uz davanja čvrstih sigurnosnih jamstava Kijevu, čime bi se odvratilo Rusiju od novog napada. Ruska početna pozicija je inzistiranje na uvjetima koji su uspostavljeni na sastanku predsjednika Trumpa i predsjednika Putina u Anchorageu. Iako ti uvjeti nikad nisu javno izrečeni, oni podrazumijevaju potpuno povlačenje OS Ukrajine iz preostalog dijela Donbasa kao preduvjet za bilo kakve daljnje pregovore.
Aktivacija diplomatskih kanala
Kroz sastanke ukrajinskog vrha s američkim izaslanicima te izravnih razgovora na relaciji Washington-Moskva ne odražava se dojam da bi se mogao stvoriti kompromis, nego izgleda kao da se obje strane utrkuju s vremenom. Razlog tome jest što se približavaju izbori za američki Kongres. Zbog toga su i sve aktivnije akcije na bojnom polju.
Kijev želi prikazati kako Rusija trpi nenadoknadive i strateške gubitke uslijed udara dronovima. S druge strane, Moskva igra na kartu da je Zapad dosegnuo vrhunac svojih mogućnosti kada je u pitanju slanje vojne i financijske pomoći Ukrajini. Drugim riječima, razmimoilaženje u stavovima pokazuje da diplomatski kontakti služe samo za ispitivanje terena i popravljanje pozicije.
Rat troškova
Također tome u prilog idu i promjene u strategijama ratovanja. Obje strane vode bitku s intenziviranjem proizvodnih kapaciteta i tehnoloških prilagodbi. Najizraženiji aspekt jesu kapaciteti zračnih napada dronovima i projektilima te sustava protuzračne obrane. Masovna uporaba dronova i projektila stvorila je ozbiljan ekonomski i logistički izazov za obrambene sustave.
Masovnom proizvodnjom se omogućuje češće izvođenje ozbiljnih napada. S druge strane, presretački sustavi izuzetno su skupi i proizvode se u vrlo ograničenim količinama. Pogotovo je to osjetljivo na ukrajinskoj strani.
Skupocjeni zapadni sustavi čuvaju se primarno za obranu od balističkih projektila te za zaštitu kritične infrastrukture. Za borbu protiv bespilotnih letjelica sve se češće koriste jeftiniji resursi, poput mobilnih grupa, protuzračnih topova i dronova presretača. Ukrajina je u tom smislu donekle uspješno povećala proizvodne kapacitete, ali je opet Rusija reagirala s promjenom tehnološkog pristupa.
Prilagodba
Vojna industrija pokušava uspostaviti novu varijantu dronova tipa Geran, koji su izvedenica iranskih Shaheda. Suština promjene jest pogon, koji bi sad umjesto klasičnog pogona klipnih motorom, trebao dobiti mlazni pogon.
Mlazni pogon donosi znatno veću brzinu i time skraćuje vrijeme reakcije obrane. Međutim, to poskupljuje i usložnjuje proizvodnju. Mlazni motor je znatno kompleksniji od klipnog, zahtijeva precizniju izradu, toplinsku otpornost što smanjuje volumen proizvodnje, a i javlja se potreba za novim lancem opskrbe.
Obje strane imaju i geografska ograničenja koje druga strana obilato koristi. Rusija ima ogroman teritorij koji joj omogućava da proizvodne pogone sakrije u dubinu svog teritorija. Istovremeno, Rusiji je nemoguće u potpunosti pokriti sav teritorij sustavima protuzračne obrane, što omogućuje ukrajinskim dronovima dugog dometa napade na rafinerije, skladišta i logističke centre u pozadini.
S druge strane, Ukrajina je izložena napadima s više osi, njezina ključna industrijska i energetska infrastruktura nalazi se u dometu ruskog arsenala. Osim toga, Rusija se manje koncentrira na gađanje ukrajinskih pogona u zapadnoj Ukrajini, koliko na pojas između prve linije i pozadine. Time ruska vojska želi praktički onemogućiti lance opskrbe ukrajinskim snagama na prvoj liniji.
Bitka za Crno more
Važan segment rata je postala i bitka za trgovačke rute u Crnom moru. Obje strane pokušavaju zatvoriti drugoj standardne pomorske rute. Jedan dio analitičara smatra da Ukrajina više gubi u toj bitci, jer praktički nijedan teretni brod ne može ući ili napustiti ukrajinske luke. Ruski teretni promet je drastično smanjen, ali ipak u nekom kapacitetu je uspostavljen i to stvara dojam da ruska strana ipak ima prednost.
Međutim, Ukrajina je svoj tranzit prilagodila na taj način da surađuje s Rumunjskom. Ukrajina ima tu mogućnost da može preko rumunjskih luka nastaviti koristiti pomorske rute, dok Rusija nema alternativu. Tu se uglavnom radi o izvozu žitarica, a kako je Rusija najveći izvoznik pšenice, jasno je kakav to utjecaj ima na globalno tržište, pogotovo kada se uzme u obzir da velik dio žitarica ide u Afriku.
Operativna dilema
Bez obzira na kontinuirani pritisak na poljoprivredni i energetski sektor Rusije, vojna situacija na kopnu je takva da ruske snage i dalje drže inicijativu u Donbasu. Središte ruskih operacija ostaje usmjereno na posljednje urbano područje u Donjeckoj oblasti - liniji Kramatorsk-Slavjansk. Ruske snage su već neko vrijeme u gradu Konstantinovki, gdje pokušavaju stvoriti preduvjete za kretanje prema Družkovki.
Istovremeno, provode se manevri sjevernije, iz dva pravca prema Slavjansku. Iako situacija nije povoljna za ukrajinske snage, izravan napad na aglomeraciju Kramatorsk-Slavjansk predstavlja izuzetno zahtjevan zadatak za ruske snage. Radi se o najutvrđenijem položaju na frontu i o nepovoljnom reljefu.
Dodatno, ruska strana sve više razvlači ukrajinske snage i ukrajinsku logistiku koja se, kako je spomenuto, sve teže kreće ustaljenim pravcima. Primjera radi, ruske snage su napredovale u dijelu Zaporoške oblasti, nakon čega je ukrajinsko zapovjedništvo pokrenulo protuofenzivne akcije. Time se usporilo daljnje djelovanje ruskih snaga, ali je cijena bila visok utrošak vlastitih snaga.
Slično se radi na području Sumske i Harkovske oblasti. Ruske snage ograničenim operacijama zauzimaju manja naselja, bez većih operativnih proboja. Dodatno, time Rusija stvara pritisak na veće ukrajinske gradove, što donosi i politički pritisak na Kijev.
Rat ulazi u fazu u kojem operativne odluke zapovjednika izravno utječu na diplomatske i političke odluke. Ukrajina traži balans između obrane preostalog dijela Donbasa i održavanja ofenzivnih pritisaka na drugim dijelovima fronte, dok se suočava sa sve težim pokušajima da uspostavi logističke rute. Rusija pokušava podići dinamiku u ofenzivi na Donbas. dok se istovremeno suočava sa sve većim problemima u pozadini uslijed ukrajinskih zračnih udara.
Rasplet ove faze sukoba ovisit će, prije svega, o tome tko će uspješnije prilagoditi svoju vojnu industriju, očuvati logističke pravce i donijeti strateške odluke koje će biti održivije.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala