Šareni dućan na police knjižara i knjižnica plasirao je Bijele noći Fjodora Mihajlovića Dostojevskog, a razlog za tu odluku Krunoslava Jajetića, glavnog urednika koprivničke izdavačke kuće koja je u 32 godine od osnutka objavila 260 naslova, bila je društvena mreža TikTok.
Šareni dućan prvotno je bio fokusiran na izdavanje i prodaju nosača zvuka i u svom malom prostoru u središtu Koprivnice nudili su, između ostalog, predmete koji su se tematski vezali uz glazbu. Budući da je diplomirao naftno rudarstvo, Jajetić je paralelno radio u struci, koja mu, kaže, nije bila mrska i vodio to malo gradsko šarenilo.
Tek se kasnije ohrabrio i ušao u svijet izdavaštva, koje mu je bilo i jest jednako drago kao i prostor koji ispunjava glazba. Istovremeno je napustio siguran posao u struci i potpuno se posvetio Šarenom dućanu.
Zadnje djelo koje su objavili su Bijele noći Fjodora Mihajlovića Dostojevskog. Nije im to prva knjiga ruskog književnika ukrajinskog porijekla. Šarenjak, kako ga od milja nazivaju njegovi poklonici, objavio je Zapise iz podzemlja, Kockara, Mladu ženu i Priče iz Piščeva dnevnika.
Ipak, odluka za tiskanje Bijelih noći izvire iz pomalo, za književnost, bizarne situacije. Krivac je društvena mreža na koju intelektualni krugovi gledaju prilično sumnjičavo.
"Slučajno sam u jednoj tiskovini naletio na tekst o tome kako je korisnik Tik Toka nahvalio Bijele noći", rekao je Jajetić za Hinu i dodao da je autor novinskog teksta naveo pomamu u knjižnicama, antikvarijatima i knjižarama za Bijelim noćima. Fenomen se proširio globalno.
Bijele noći svakako nisu kapitalno djelo pisca koji se u svojim djelima, između ostalog, suvereno bacao u koštac i s najtežim filozofskim i teološkim pitanjima.
No, ako su Bijele noći ponovno aktualizirane, zašto ih ne objaviti, jer možda će dijelu mlađe populacije biti putokaz prema romanima Dostojevskog koji su duboko uklesani u povijest svjetske književnosti. "Zar to nije bio dovoljan razlog da tiskamo Bijele noći", pita Jajetić.
Razgovor o zadnjem objavljenom djelu Šarenjaka skrenuo je prema onom prvoobjavljenom koji je nastao na granici improvizacije. Radilo se o zbirci pjesama Nicka Cavea King Ink II koja je uoči Caveova nastupa u Zagrebu nastala u suradnji sa Zagrebačkom nakladom.
"Predložio sam mjesec i pol prije koncerta da objavimo zbirku pjesama, na što mi je rečeno kako je u tako kratko vrijeme poduhvat nemoguć. Ipak, dečki su u nekoliko dana ishodili autorska prava, ali se postavilo pitanje tko će u dva tjedna prevesti pjesme", prisjeća je Jajetić.
"Tu je iskrsnuo Predrag Raos koji je uspio u onome što se smatralo nemogućim", objašnjava. Kada je Cave dobio na stol par primjeraka hrvatskog izdanja da ih potpiše, ugledavši svoj portret koji je naslikao koprivnički slikar Romano Baričević, samo je kratko prokomentirao: "Zar sam toliko ružan?"
U kontekstu prevođenja, nameće se pitanje dostupnosti kvalitetnih prevoditelja. Jajetić kaže da postoji mlada generacija koja se kvalitetno obračunava s prijevodima, ali on još uvijek preferira stariju. Istaknuo je Matu Marasa, a izuzetno vrijedan doprinos dao je i Vladimir Gerić koji je bio hodajuća enciklopedija.
Nakon Caveove zbirke, Šarenjak je objavio još nekoliko knjiga povezanih s glazbom, a potom je ulazio u ono što se, s pravom ili 'nepravom', naziva ozbiljnom književnosti. Danas je koprivnička izdavačka kuća gotovo pa leksikon imena književnika i filozofa koje valja pročitati. Na popisu su Fraz Kafka, Sergej Jesenjin, Antun Gustav Matoš, Charles Baudelaire, Oscar Wilde, Charles Bukowski, Friedrich Nietzsche i mnogi drugi čiji se popis može listati na web stranicama izdavačke kuće.
Tema razgovora bila je i digitalna knjiga, a Jajetić kaže kako je bilo nekoliko sramežljivih pokušaja ili bolje reći razmišljanja o e-knjigama, ali pokazalo se da smo trenutno još uvijek premalo tržište.
"Možda ljubitelji knjige za koju godinu promijene navike, a mi do tada ostajemo na papiru", kaže Jajetić. Samom mu je svejedno koji se medij koristi ili će se koristiti za stvaranje čitalačkih navika. Isključivo mu je važno da se izgradimo kao društvo koje cijeni knjigu.
Na neizostavno pitanje prosječnog građanina Hrvatske može li se danas živjeti od izdavaštva, odgovor je bio dovoljno jasan "preživljava se".
"Smatram se jednim od rijetkih koji su hobi pretvorili u posao pa mi zarada nije toliko u fokusu. Imamo za režije, hranu, stan i to nam je dovoljno. Zašto bih radio nešto što me ne ispunjava kad mi je ovo dovoljno", ističe Jajetić koji se smatra zadovoljnim čovjekom.
Po sličnoj formuli, objašnjava, bira i djela koja će objaviti. Bira knjige koje su ga oduševljavale ili one koje bi želio pročitati, a nije imao prilike. Ne trči za modom koja pruža sigurniji profit.
Otkriva da je svojedobno i sam pisao, ali radilo se tek o novinskim člancima za koprivničku tiskovinu LOK, odnosno list Općinske konferencije saveza socijalističke omladine Hrvatske Koprivnica. Nakon toga prelazi u Polet na mjesto urednika deska.
"Vrijeme provedeno u novinarstvu, bilo mi je od ogromne koristi. Ukazalo mi je da mi rečenice ne teku glatko kao u kolega, niti su vrijedne ozbiljne pažnje", kroz smijeh će Jajetić koji je tada shvatio da mu mjesto nije s one strane grupacije koja piše, nego one koja konzumira napisano.
Priznaje da se impulsa za kreativnim izražavanjem nije mogao riješiti, a lijek za to našao je u dizajnu naslovnica. Gotovo većinu njih sam je osmislio ili ih je zajedno s dizajnerima oblikovao.
Vlasnik i urednik Šarenjaka najavljuje da će prije ljeta na tržište izbaciti još jedan književni biser - zbirku priča Edgara Alana Poa Arabeske i groteske.
"Koliko mi je poznato do sada nitko nije objavio tu zbirku onako kako ju je pisac zamislio. Pod imenom Arabeske i groteske tiskan je veliki broj izabranih priča, ali, naglašavam, prema mojem saznanju, to djelo nije tiskano kao cjelina kako ju je Poe osmislio", rekao je Jajetić.