Kako odgajati djecu u doba AI-ja

Michele L. Jawando, bivša direktorica u Googleu, odvjetnica za građanska prava i današnja izvršna direktorica Omidyar Networka, tvrtke koja djeluje na sjecištu tehnologije, demokracije i ekonomije, ujedno je i majka četvero djece. U razgovoru o odgoju u doba umjetne inteligencije, ona nudi iznenađujuću dozu nade, tvrdeći da, poučeni iskustvom društvenih mreža, ovaj put imamo priliku stvoriti nešto bolje, piše Mother.ly.

Prilika da se isprave pogreške

Kontekst svakog razgovora o djeci i umjetnoj inteligenciji trenutno su podaci koji nisu ohrabrujući. Nedavno Gallupovo istraživanje pokazalo je da je uzbuđenje generacije Z zbog umjetne inteligencije u samo godinu dana palo za 14 postotnih bodova, nada za devet, dok je ljutnja porasla za devet. Jawando, koja je promatrala razvoj ere društvenih mreža i njihov utjecaj na djecu, ovim brojkama nije iznenađena. Smatra da sada imamo priliku postupiti drugačije.

"Umjetna inteligencija nije sudbina, ona se dizajnira. A ovaj put možemo dizajnirati nešto bolje jer se sjećamo šokova. Još uvijek proživljavamo šokove i bol društvenih mreža. Možemo promijeniti ono što dizajniramo", istaknula je. Njezino uvjerenje nije naivno; godine je provela unutar tehnološke industrije. U Googleu je surađivala s Nacionalnom federacijom slijepih na pitanjima pristupačnosti i svjedočila posljedicama kada pravi ljudi nisu bili uključeni u proces razvoja proizvoda.

Kao ljubiteljica znanstvene fantastike, odrasla je gledajući Zvjezdane staze kao model onoga što tehnologija može postići - ne samo putovati u daleke galaksije, već koristiti svaki alat za zaštitu ljudi i rješavanje problema. "U svojoj srži, to je ono što je tehnologija trebala činiti. Svaki veliki tehnološki izum nekako je povezan s pitanjem kako se mogu približiti drugim ljudima. Željeznice, telefon, rani internet. A onda smo to izopačili. Promijenili smo dinamiku i sve podredili profitu, ovisnosti i najgorim porivima. Čvrsto vjerujem da postoji potpuno drugačiji način", rekla je.

Pad entuzijazma, ali ne i znatiželje

Jawando vidi umjetnu inteligenciju kao priliku za promjenu, ne zato što je tehnologija sama po sebi sigurnija, već zato što po prvi put postoji dovoljno široka koalicija ljudi koji znaju kako izgleda neuspjeh i ne žele ga ponoviti.

@chloe.dvss Replying to @☆RM☆ Yes it’s true, I let my kids use AI daily 👀❤️ #fyp #kidsandai #skybuds #childrenstoys ♬ original sound - Noah

Više od 25 američkih država već ima neki oblik zakonodavstva o umjetnoj inteligenciji, a stvaraju se, kako kaže, nevjerojatni savezi: crkve, majke, starije osobe i sami mladi. Njezina organizacija podupire i tinejdžere koji razvijaju nove društvene aplikacije jer žele nešto drugačije od onoga što su naslijedili.

U spomenutim Gallupovim brojkama, Jawando ističe jedan zanimljiv podatak: unatoč padu optimizma, 49 posto pripadnika generacije Z i dalje kaže da su znatiželjni u vezi s umjetnom inteligencijom. Taj "jaz znatiželje" smatra važnijim od glavnih brojki.

"Znatiželja je zapravo utemeljena na kritičkom razmišljanju. Mladi se pitaju što se događa i podudara li se ono što dobivaju s onim što zapravo žele. Oni su odrasli kao digitalni domoroci i gledali su učinke društvenih mreža tijekom cijelog djetinjstva. Zato su sada pronicljiviji. Nisu nezainteresirani - žele nešto bolje", objasnila je.

Zastala je i dodala: "Taj instinkt da nešto nije u redu, da je ovo što im se nudi nekako razvodnjeno. Da bi trebalo postojati nešto više od toga. I u pravu su."

Što roditelji mogu učiniti?

Na pitanje što majke mogu učiniti, Jawando savjetuje da i same ostanu znatiželjne. Važno je istražiti što djeca doista koriste i zašto. Ne samo pitati jesu li na Snapchatu, već što im ta aplikacija pruža i jesu li svjesni da postoje druge koje ne prikupljaju sve njihove podatke.

Drugi, važniji savjet jest da roditelji imaju više moći nego što misle. Tvrtke već donose drugačije odluke, a grade se cijeli ekosustavi oko odgovorne tehnologije. "Kao potrošači, možemo se okrenuti stvarima koje su sigurnije, cjelovitije i zdravije. Niste sami", poručila je.

Smatra da se rasprava o regulaciji umjetne inteligencije kreće brže nego što je to ikada bio slučaj s društvenim mrežama, upravo zato što su roditelji bili ti koji su na kraju iznudili obračun s društvenim mrežama.

"Roditelji su napravili najveći prodor u razumijevanju onoga što se dogodilo. Vidjeli smo to, proživljavali smo to sa svojom djecom i pitali se što se događa." Taj stečeni refleks, misli ona, sada se aktivira ranije.

Problem prečaca u obrazovanju

Mnogi roditelji brinu se da djeca koriste umjetnu inteligenciju kao prečac, primjerice za pisanje domaćih zadaća. Jawando na to odgovara preoblikovanjem pitanja. "Svako dijete u školi odraslo je s uređajem ispred sebe. A onda slušaju poruke: vrijeme pred ekranom je loše, ne koristite tehnologiju. Ali istovremeno, evo vam AI alata za učionicu. Poruke su potpuno nepovezane i onda se čudimo kad iskoriste prečac."

Dublji problem, smatra ona, jest u tome što i dalje postavljamo pitanja na koja umjetna inteligencija može lako odgovoriti. Ona zna povijesne datume, ali ono što se krije ispod toga - napetosti, ulozi, značenje za sadašnjost - to je područje stvarnog razmišljanja.

"Mislim da prečesto zanemarujemo individualnu mudrost naše djece. Ne ostavljamo prostor za pitanja, za ono što još ne znaju, za pogreške, za trenutak nerazumijevanja. Oni se brinu da će netko reći da nisu pametni ili da ne shvaćaju. Kako, dakle, ponovno stvoriti prostore za ljudskost?", pita se Jawando.

Povratak ljudskosti

Upravo je to poanta kojoj se neprestano vraća. Argument nije samo da umjetna inteligencija ne može zamijeniti ljudsku kreativnost, već da nas ovaj trenutak tjera da si postavimo veće pitanje: što je jedinstveno i posebno kod vašeg djeteta? Koju priču samo ono može ispričati? Koja je to individualna mudrost koju posjeduje, a na kojoj nijedan model nije treniran?

"Naši identiteti, stvari koje su samo vaše i moje, tome se moramo vratiti. Pravoj inteligenciji. A zatim se zapitati kako koristiti tehnologiju da te stvari pojačamo, a ne da ih zamijenimo", kaže ona. "Ovaj nas trenutak sve tjera da se zapitamo: što je sada ljudsko? Što je jedinstveno i posebno? I koja je priča koju samo ti možeš ispričati?"

O tome razmišlja kroz iskustva vlastite djece. Jedna od njezinih kćeri je autistična i u ranim danima Robloxa pronašla je zajednicu neurodivergentne djece koja su se mogla igrati i povezivati u prostoru s manje socijalnog trenja. To je primjer tehnologije kao prilagodbe i pripadnosti. Istovremeno, njezina majka bila je žrtva internetskih prijevara. Ta dvojnost za nju nije proturječje, već suština. Pitanje nikada nije je li tehnologija dobra ili loša, već za koga je dizajnirana i tko o tome odlučuje.

Na kraju, Jawando ističe da je njezina glavna motivacija borba za bolju budućnost vlastite djece. "Želim dizajnirati bolju budućnost od one koja nam je dana. Zbog toga se budim svaki dan i borim. Za svoju djecu", zaključila je. "I jedina osoba protiv koje se nikad ne bih kladila je roditelj. Jer roditelji će se boriti do kraja. Ljudi to ne mogu razumjeti. Mislila sam da sam snažna i prije, a onda sam postala majka. Tada sam postala nezaustavljiva."

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.