Većina roditelja voli misliti da su pravedni. Polaze s najboljim namjerama: slušaju dječje pritužbe na kućna pravila, duboko dišu kada ih djeca prekrše i biraju disciplinske metode primjerene dobi umjesto kažnjavanja. No jedno je teorija, a drugo praksa, osobito kada vas dijete stalno izbacuje iz takta. Ako svoju djecu želite tretirati više kao ravnopravne partnere u kućanstvu, možda će vas zanimati demokratsko roditeljstvo, piše Parents.com.
Demokratsko roditeljstvo nije povezano s politikom, nego je riječ o promišljenom pristupu odgoju koji naglašava međusobno poštovanje i samostalnost. Ovaj stil od roditelja traži trud i promišljanje, no njegovi zagovornici tvrde da se itekako isplati.
To je odgojni stil koji može primijeniti svatko, a posebno roditelji koji djecu ne doživljavaju kao podređene, nego kao članove obitelji čije je mišljenje važno, naravno, uz jasne granice.
"Naziv je zbunjujući zbog političkih asocijacija", pojašnjava Blaise T. Ryan, autor knjige Demokratsko roditeljstvo: Evolucija izvan autoritarnog i popustljivog roditeljstva. "Kada govorimo o odgoju djece u duhu demokratskog roditeljstva, ne radi se o tome da djeca dobivaju pravo glasa. Radi se o tome da im pomognemo nositi se sa životnim izazovima, da pomognemo roditeljima nositi se s izazovnim ponašanjima i da učimo djecu donositi inteligentne odluke."
Ako želite isprobati ovaj stil, može pomoći da kućanstvo počnete doživljavati kao malo društvo u kojem su djeca jednako vrijedni "građani" obitelji. Tretira ih se kao ravnopravne i potiče da slobodno izraze mišljenje, a odnos s roditeljima trebao bi se temeljiti na međusobnom poštovanju.
Demokratski roditelji postavljaju jasne granice i mirno ih se drže, čak i kada dijete pruža otpor, pritom nudeći objašnjenja primjerena dobi. Po tome se ovaj stil razlikuje i od popustljivog i od autoritarnog odgoja. Te su granice "blage, ali čvrste", a cilj je ravnoteža između pretjerane strogosti i pretjerane popustljivosti.
"Granice su važne jer iskušavanjem granica dijete definira vlastitu stvarnost", kaže Ryan. "Mnogo toga što roditelji nazivaju lošim ponašanjem zapravo je vrlo prirodna i zdrava stvar koju djeca rade."
Poštovanje djetetove individualnosti ne znači da ste bespomoćni pred izazovnim ili opasnim ponašanjima. Naprotiv, ovaj stil od roditelja traži promjenu načina razmišljanja. Kada dođe do sukoba, bilo da je riječ o napadu bijesa kod malog djeteta ili vikanju kod starijeg, roditelj bi trebao biti svjestan da takvo ponašanje vjerojatno ima dublji uzrok.
Njegov je posao pokušati ga razumjeti i riješiti. Prema Ryanu, roditelj si tada obično postavlja tri pitanja: ima li dijete neku nezadovoljenu potrebu, događa li se u njegovu životu nešto stresno i oponaša li ponašanje iz svoje okoline, bilo da je riječ o prijateljima, televiziji ili roditeljima.
Nakon što utvrde uzrok, roditelje se potiče na suradničku komunikaciju kako bi pronašli rješenje. To često uključuje pomoć djetetu da se smiri ili jednostavno čekanje da izađe iz stanja "borbe ili bijega". Tek kada je dijete mirno, može se otvoriti razgovor o uzroku ispada.
Obitelj koja funkcionira prema načelima demokratskog roditeljstva može pomoći djeci da odrastu u samostalne tinejdžere i odrasle osobe. Demokratski roditelji vlastitim primjerom podučavaju samoregulaciji, izražavanju potreba i brizi o sebi. Zagovornici tvrde da djeca s vremenom tako uče prepoznavati i izražavati vlastite potrebe na obziran način te razvijaju poštovanje prema drugima.
Ako roditelji pokazuju poštovanje prema djeci, mogu im kroz strpljiva objašnjenja pomoći da shvate zašto su neki izbori bolji od drugih. Cilj je da djetetu s vremenom postane prirodno uzimati u obzir potrebe svih i razmišljati o posljedicama svojih postupaka.
"Ako su djetetove potrebe zadovoljene, ono može biti otvoreno za usklađivanje potreba svih, što je zapravo bit demokratskog društva", kaže Ryan. To može olakšati kompromise u svakodnevnim situacijama, od večere do odabira obiteljskog filma.
Biti potpuno smiren u svakom trenutku za većinu roditelja nije realno i to je najveća prepreka primjeni ovog stila. No Ryan ne očekuje savršenstvo. Kao i kod drugih roditeljskih pristupa, ponekad je sasvim u redu osloniti se na jednostavnija rješenja kada ste iscrpljeni.
Zaposlenim roditeljima pronalaženje vremena za vlastite emocionalne i društvene potrebe često djeluje kao još jedan posao. S više djece, a ponekad i više poslova, roditelji kući često dolaze iscrpljeni. Ryan priznaje da demokratski stil tada može djelovati kao nemoguća misija.
Ipak, ističe da će se "svaki, pa i najmanji, način na koji se emocionalno nahranite odraziti na to kako se odnosite prema svojoj djeci". Zato je važno pronaći i najmanje načine da brigu o sebi uključite u svakodnevicu.
Iako ovaj stil traži veliku mentalnu posvećenost, svaki ga roditelj može uklopiti u svoj pristup. U praksi to znači da izazovnim trenucima pristupate sa znatiželjom, a ne s ljutnjom ili frustracijom. Prvo se zapitajte: "Što moje dijete sada treba?" Umjesto da ga zasipate pitanjima, pokušajte sami procijeniti situaciju. Treba li mu odmor, više pažnje, više informacija ili više predvidljivosti?
Drugo, brinite o sebi. Bilo da se opuštate s partnerom, prijateljem ili terapeutom, briga o sebi ključan je dio uspješnog demokratskog roditeljstva jer vas dovodi u mirno i usredotočeno stanje potrebno za empatično rješavanje izazova.
Demokratsko roditeljstvo može biti velika promjena u načinu razmišljanja. Nije toliko važno promijeniti ono što radite koliko način na koji gledate na svoje dijete i njegovo ponašanje.