SJEĆANJA na Roberta Baggija u dresu talijanske reprezentacije neizbježno su vezana za Svjetsko prvenstvo 1994. u SAD-u. U osmini finala protiv Nigerije spasio je Italiju golom za izjednačenje dvije minute prije kraja, a zatim i realizirao jedanaesterac za prolaz. No, samo 12 dana kasnije, u finalu protiv Brazila, taj isti jedanaesterac postao je njegova noćna mora kada je lopta odletjela preko grede i donijela Brazilcima naslov.
Godinama kasnije, Baggio je preuzeo još jednu veliku odgovornost: pokušaj da talijanski nogomet izvuče iz krize. Njegov prijedlog nije bio populistički poziv na radikalne rezove, već detaljno razrađen plan od 900 stranica nazvan "Obnovimo budućnost", na kojem je radilo 50 stručnjaka. Taj je plan, međutim, bio potpuno zanemaren, piše Gazzetta dello Sport.
Baggio je prije nekoliko godina ispričao kako su ga, prilikom predstavljanja plana, pustili da čeka pet sati u predvorju, da bi mu potom dali samo 15 minuta za izlaganje. U tih 900 stranica kao ključna točka isticala se potreba za "adekvatnim sportskim strukturama i stotinjak saveznih centara".
Plan je također predviđao prikupljanje podataka, praćenje mladih igrača u manjim sredinama te obuku saveznih instruktora s fakultetskom diplomom, profesionalnim iskustvom i pedagoškim vještinama. Baggio je već tada uočio problem na koji mnogi i danas upozoravaju: prevelik naglasak na taktici umjesto na tehnici u radu s najmlađima.
Zbog toga je inzistirao na stalnom kontaktu igrača s loptom te na uvođenju "mješovitih testova, fizičkih i tehničkih, jer sami fizički testovi nisu relevantni izvan konteksta igre". Sve se svodilo na prepoznavanje i razvoj talenata uz potpunu informatizaciju sustava.
Plan je nastao 2010., nakon što je Italija ispala sa Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi kao posljednja u skupini s Paragvajem, Slovačkom i Novim Zelandom. No, tada se katastrofa od tri uzastopna prvenstva koja su se gledala preko televizije još činila dalekom.
Zadnja utakmica Azzurra na ispadanje na Svjetskom prvenstvu i dalje je finale iz 2006. u Berlinu. U najboljem slučaju, do iduće takve utakmice proći će 24 godine. Ipak, taj je projekt završio u ladici.
Baggijeva misija bila je vratiti u središte tehničku, ali i moralnu formaciju mladih nogometaša kako bi se uspostavio novi sustav traženja talenata i revidirao rad omladinskih pogona. Tehnički sektor trebao je detaljno nadzirati cijeli teritorij, podijeljen u 100 okruga, sa po tri savezna trenera u svakom.
Cilj je bio "pregledati 50.000 utakmica godišnje, svakodnevno surađivati s omladinskim školama te stvoriti veliku multimedijsku bazu podataka s vježbama, testovima te snimljenim i arhiviranim utakmicama". Ništa od toga nije ostvareno.
Nakon neuspjeha u Južnoj Africi, Baggio je 4. kolovoza 2010. imenovan predsjednikom Tehničkog sektora Talijanskog nogometnog saveza (FIGC) kako bi proveo nužnu rekonstrukciju. "Prošlog prosinca predali smo Savezu projekt na kojem sam radio, a koji se tiče obuke trenera. Shvatio sam da modernizacija tehničkog sektora mora biti temelj za brigu o mladima u našem nogometu", objasnio je Baggio tada.
"Prošlo je deset mjeseci i još uvijek čekam odgovor. Ne krijem da sam pomalo razočaran. Sredstva su odobrena, ali pokrenuta je samo jedna besplatna i vrlo uspješna inicijativa u Toskani. Nakon toga, ništa. Ne znam radi li se o političkom vetu, ne želim ulaziti u to. Ali ovoga puta klubovi nemaju nikakve veze s tim."
Nedugo zatim podnio je ostavku. "Pokušao sam raditi posao koji mi je povjeren, ali nisu mi to dopustili i nisam više bio spreman tako nastaviti. Radio sam na obnovi sustava od temelja, na stvaranju dobrih nogometaša i dobrih ljudi. Svoj projekt od 900 stranica predstavio sam u prosincu 2011. i ostao je mrtvo slovo na papiru. Ne volim sjediti u fotelji, nego raditi konkretne stvari, pa sam teška srca odlučio otići", poručio je.
Na pitanje je li to njegov konačni oproštaj, odgovorio je: "Volim nogomet i svoju zemlju. Dostupan sam za svaku inicijativu koja je za dobrobit sporta." Tko zna, možda tih 900 stranica ponovno postane aktualno.