Robert Duvall pripadao je skupini glumaca kojima je bilo važnije iz filma u film igrati različite likove nego graditi prepoznatljiv imidž filmske zvijezde. Upravo je to bio jedan od razloga zbog kojih je postao jedan od velikana svoje generacije, piše Far Out Magazine.
Više su ga zanimali likovi nego status filmske zvijezde
Iako je povremeno igrao glavne uloge i u njima, očekivano, bio odličan, mnogo se ugodnije osjećao u sporednim ulogama. Dobro napisani, slojeviti likovi privlačili su ga više od ideje da postane klasična holivudska zvijezda.
Nije bio klasična filmska zvijezda, ali bio je jedan od najcjenjenijih glumaca u industriji. Billy Bob Thornton, Tom Hanks i Matt Damon samo su neki od poznatih glumaca koji su Duvalla isticali kao svojevrsno mjerilo glumačke kvalitete.
Na filmu je debitirao u klasiku "Ubiti pticu rugalicu" iz 1962., a tijekom sljedećeg desetljeća probio se među najvažnija glumačka imena. Pojavio se u filmovima poput "M*A*S*H" Roberta Altmana, "THX 1138" Georgea Lucasa, prva dva nastavka Coppoline trilogije "Kum", zatim u "Apokalipsi danas", "Prisluškivanju", "Mreži" i "Invaziji tjelokradica". Danas se svi oni smatraju filmskim klasicima.
Osim što je dvaput utjelovio Toma Hagena u filmovima "Kum", gotovo svaki njegov lik iz tog razdoblja bio je potpuno drukčiji od prethodnog. Jednako se dobro snalazio u drami i komediji kao i u znanstvenoj fantastici.
"Stalno rade jedno te isto"
Raznolikost mu je bila izrazito važna, a 2003. objasnio je kakvu karijeru nije želio imati. "Biti McQueen ili Redford? Ne znam", rekao je Duvall. "Oni stalno rade jedno te isto. Igraju sami sebe, a to mora postati dosadno."
McQueen je postao "King of Cool", Redford je birao drukčiji put
Kada je riječ o Steveu McQueenu, Far Out piše da je glumac snažno težio statusu filmske zvijezde. Nakon što je postao poznat pod nadimkom "King of Cool", odnosno "kralj coola", uglavnom se držao formule koja ga je do tog statusa i dovela.
Robert Redford bio je nešto drukčiji slučaj. Nije toliko težio zvjezdanom statusu, ali Hollywood ga je svejedno pretvorio u veliku zvijezdu. Relativno rano počeo je birati projekte po principu "jedan za njih, jedan za mene", odnosno izmjenjivati komercijalnije filmove s projektima koji su mu bili osobno zanimljiviji.
Duvall, s druge strane, nije mogao razumjeti zašto bi netko tko se školovao i borio da postane glumac, nakon što napokon ostvari taj teško dostižan san, zanemario samu glumu i iz filma u film ponavljao isti tip lika.
Publika ih se nije zasitila, Duvall jest
Sudeći prema zaradi na kinoblagajnama, publika se tijekom 1970-ih nije zasitila ni McQueena ni Redforda. Duvall, međutim, očito jest. I premda su obojica zarađivala znatno više od njega, njihove karijere, koje je smatrao previše jednoličnima, nisu bile nešto čemu je težio.