ZA ODRŽAVANJE zdrave razine željeza možda je potrebno više od same prehrane. Manjak željeza pogađa oko dvije milijarde ljudi diljem svijeta, a često ga prate umor, razdražljivost i vrtoglavica. Iako se javlja kod oba spola, češći je kod žena zbog menstruacije i bioloških razlika.

Nova studija objavljena u časopisu Journal of Nutrition otkrila je da povišene razine lipoproteina, ili Lp(a), mogu biti povezane s nižim zalihama željeza i slabijim odgovorom na suplementaciju, piše EatingWell.

Željezo je ključno za funkcije poput sinteze DNA i prijenosa kisika. Za razliku od drugih nutrijenata, tijelo nema mehanizam za izbacivanje viška željeza, pa se ravnoteža održava prvenstveno regulacijom apsorpcije. Zato je pravilna apsorpcija presudna. Iako su poznati uzroci manjka poput nedovoljnog unosa, gubitka krvi i problema s apsorpcijom, znanstvenici istražuju i druge čimbenike.

Kako je studija provedena?

Istraživači su analizirali podatke 52 žene u dobi od 18 do 40 godina koje su imale niske koncentracije feritina, markera zaliha željeza. Prosječna dob sudionica bila je 25 godina. Tijekom osmotjednog istraživanja bile su podijeljene u dvije skupine.

Prva je skupina za ručak jela govedinu, dok je druga jela biljnu zamjenu za meso. Obje skupine dobile su uputu da uz ručak svakodnevno uzimaju i suplement od 32 miligrama željeza. Osim izvora proteina, obroci su bili identični.

Sudionice su također morale ograničiti unos crvenog mesa u ostalim obrocima na dva puta tjedno, budući da se ono smatra dobrim izvorom željeza. Svaki tjedan vodile su trodnevne dnevnike prehrane kako bi se pratio njihov unos hrane.

Prije i nakon osam tjedana prikupljeni su uzorci krvi za analizu pokazatelja statusa željeza, anemije, koncentracije Lp(a) i upalnih markera poput C-reaktivnog proteina (CRP).

Što je studija otkrila?

Analiza je pokazala da su sudionice koje su na početku istraživanja imale više razine Lp(a) u krvi istodobno imale niže razine feritina i manje ukupne zalihe željeza u organizmu. To upućuje na povezanost viših razina Lp(a) s manjim zalihama željeza već prije početka istraživanja.

Nakon osam tjedana uzimanja dodataka željeza, istraživači su utvrdili da su sudionice koje su na početku istraživanja imale više razine Lp(a) i dalje imale manje željeza u krvi. To upućuje na to da je njihov organizam slabije reagirao na uzimanje dodataka željeza.

Istraživači su također otkrili da su sudionice s višim početnim razinama Lp(a) nakon uzimanja dodataka željeza imale i više razine C-reaktivnog proteina (CRP), pokazatelja upale u organizmu.

To je važno jer Lp(a) može poticati upalne procese. Njegove su razine uglavnom određene genetikom i ne mijenjaju se znatno tijekom života, što znači da organizam može biti dugotrajno izložen upalnim procesima koji utječu na iskorištavanje i pohranu željeza.

Ograničenja studije

Iako su nalazi zanimljivi, studija nije utvrdila jesu li i drugi čimbenici osim povišenog Lp(a) utjecali na rezultate. Istraživanje je imalo relativno malen uzorak od 52 zdrave žene s niskim zalihama željeza, prosječne dobi od 25 godina, koje žive u SAD-u. Zbog toga se nalazi ne mogu nužno primijeniti na druge populacije, a za potvrdu su potrebne veće studije.

Primjena u stvarnom životu

Rezultati ove studije sugeriraju da su zdravlje srca i status željeza povezaniji nego što se ranije mislilo. Povišene razine Lp(a), koje su uglavnom genetski uvjetovane i predstavljaju važan čimbenik rizika za bolesti srca i krvnih žila, mogu biti povezane s manjim zalihama željeza u organizmu i slabijim učinkom dodataka željeza.

Budući da se razine Lp(a) tijekom života uglavnom ne mijenjaju, već jedno mjerenje može pružiti korisne informacije o riziku od razvoja bolesti srca i krvnih žila.

Rezultati istraživanja ne znače da bi svaka osoba s niskim razinama željeza trebala provjeriti razinu Lp(a), ali pokazuju da na zalihe željeza u organizmu mogu utjecati i čimbenici koji nisu povezani s prehranom.

Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se bolje razumjela povezanost Lp(a) i načina na koji organizam iskorištava i pohranjuje željezo. Ipak, ovi nalazi upućuju na važnost promatranja zdravlja u cjelini, uzimajući u obzir i zdravlje srca i krvnih žila te razine važnih hranjivih tvari u organizmu.