BLISKOST u partnerskom odnosu ne gradi se samo kroz velike geste i riječi ljubavi. Ona se stvara i održava svakodnevnim ponašanjima, načinom slušanja, reagiranja i poštivanja prostora druge osobe. I upravo su te svakodnevne sitnice često ono što bliskost može i narušiti.

Stručnjaci upozoravaju da neke navike koje na prvi pogled izgledaju bezopasno ili čak normalno mogu s vremenom stvoriti emocionalnu distancu među partnerima. Važno je na vrijeme prepoznati takve obrasce kako bi se bliskost sačuvala i odnos ojačao. U nastavku su dvije česte navike koje, prema riječima stručnjaka, mogu ozbiljno narušiti emocionalnu povezanost.

1. Emocionalno povlačenje

Emocionalno povlačenje često se događa u situacijama kada se jedan partner osjeća preopterećeno, neshvaćeno ili razočarano. Umjesto da to jasno izrazi, on se zatvara u sebe, prestaje dijeliti misli i osjećaje, a komunikacija postaje površna. S vremenom, ovaj obrazac ponašanja može drugu osobu dovesti do osjećaja odbačenosti i usamljenosti - čak i dok su fizički zajedno.

Razni psiholozi ističu da je povlačenje često obrambeni mehanizam, ali i jedan od najsnažnijih prekidača gubitka bliskosti. Kada jedan partner sustavno izbjegava razgovor o važnim temama ili reagira šutnjom na pokušaj povezivanja, među njima se stvara emocionalni zid. Oporavak od takve distance zahtijeva svjesni trud oboje, iskrenost i spremnost na ranjivost.

2. Konstantno kritiziranje

Kritika, kada je dobronamjerna i konstruktivna, može pomoći u razvoju odnosa. No, kada postane svakodnevna i usmjerena na osobu umjesto na ponašanje, dolazi do narušavanja samopouzdanja i osjećaja prihvaćenosti. Partner koji je često kritiziran može se početi osjećati nedovoljno dobrim, bez obzira na stvarne namjere onoga koji kritizira.

Stručnjaci upozoravaju da kronično kritiziranje stvara atmosferu nesigurnosti i napetosti. Čak i ako osoba koja kritizira misli da pomaže, stalno isticanje pogrešaka drugog partnera može dovesti do emocionalnog zatvaranja, obrambenog ponašanja i postupnog gubitka emocionalne povezanosti. Umjesto toga, preporučuje se izražavanje potreba i osjećaja bez optuživanja.