Otac troje djece potaknuo je žustru raspravu na internetu nakon što je objasnio zašto je odustao od onoga što je smatrao "nježnim roditeljstvom" i uveo čvršći pristup odgoju, temeljen na posljedicama. U detaljnoj objavi na Threadsu Vivek (@therealvivekiyer) napisao je da se prestao oslanjati "isključivo na taktike nježnog roditeljstva" i vratio strukturiranijem sustavu. Tvrdi da "dom bez jasnih i čvrstih granica stvara tjeskobnu i razmaženu djecu", piše Newsweek.
Vivekov sustav temelji se na mirnim i predvidljivim posljedicama. Prva razina počinje jasnim upozorenjem i ponudom dva izbora. Druga razina uvodi logičnu posljedicu koja je izravno povezana s djetetovim ponašanjem.
Treća razina uključuje zadatak kojim dijete treba ispraviti ono što je napravilo. Uz to slijedi i veći gubitak povlastica, primjerice dodatni kućanski poslovi ili večer bez ekrana. U njihovoj obitelji vrijedi i pet neupitnih kućnih pravila, među kojima su da se roditelja posluša iz prve te da se govori pristojnim tonom i ponaša mirno.
Vivek je također naveo što je prestao raditi - podmićivati djecu, prijetiti im isprazno, držati duga predavanja tijekom njihovih ispada bijesa i beskrajno pregovarati. Istovremeno je naglasio da nije odbacio empatiju. "Nisi kažnjen zbog svojih osjećaja. Snosiš posljedice za svoje postupke", jedna je od rečenica koje sada dosljedno koristi.
Ovaj 40-godišnjak, koji s partnericom Sim ima dva sina i kćer, rekao je za Newsweek da je upravo brkanje nježnog i popustljivog roditeljstva imalo veliku ulogu u njegovoj promjeni. "Mnogi roditelji... misle da biti nježan znači nikad ne reći 'ne' i puštati djecu da rade što god žele", rekao je Vivek.
"To je zapravo popustljivo roditeljstvo. Nježno roditeljstvo trebalo bi se temeljiti na poštovanju prema djetetu, uz jasna pravila i granice, ali negdje sam se i sam pogubio. Toliko sam se trudio biti ljubazan i pun razumijevanja da sam zaboravio da me djeca trebaju i kao roditelja koji vodi."
Prijelomni trenutak dogodio se tijekom naizgled bezazlene situacije kod kuće. Nakon što je više puta zamolio dijete da prestane skakati po kauču, "ljubazno, ali čvrsto" objašnjavajući zašto je to opasno, ništa se nije promijenilo.
"Rekao sam mu to vjerojatno deset puta", prisjetio se Vivek. "A dijete me samo pogledalo i nastavilo skakati, kao da me uopće nema. Tada sam shvatio da moje dijete zapravo ne vjeruje da ću išta poduzeti. Naučio sam ga da moje riječi nemaju težinu jer se ništa neće dogoditi ako me ignorira."
Otkako je uveo jasnije granice, Vivek kaže da je promjena itekako vidljiva. Djeca brže reagiraju, jutra su mirnija, a večernje borbe oko odlaska na spavanje rjeđe. "Djeca se zapravo osjećaju sigurnije kada znaju da se pravila ne mijenjaju", dodao je. "Cijela kuća djeluje smirenije."
Njegova objava brzo se proširila i privukla tisuće komentara. Iako je Vivek svoj pristup isprva opisao kao odbacivanje "nježnog roditeljstva", mnogi su istaknuli da je ono što opisuje zapravo bliže popustljivom roditeljstvu. Vivek je kasnije priznao pogrešku i napisao: "To je stvarno bila greška u pisanju... Htio sam reći da sam prestao s 'popustljivim roditeljstvom', a ne s 'nježnim roditeljstvom'."
Mnogi su roditelji u njegovoj objavi pronašli utjehu i olakšanje, poručivši mu da im je njegova iskrenost pomogla da budu čvršći bez osjećaja krivnje. Drugi su mu pak zamjerili, tvrdeći da je pogrešno shvatio nježno roditeljstvo ili da je otišao predaleko.
"Neki su rekli da prebrzo odustajem od nježnog roditeljstva ili da sam sada prestrog", rekao je Vivek. "Neki su tvrdili da uopće nisam razumio što je nježno roditeljstvo. Nekoliko ljudi bilo je prilično zločesto, iskreno. Taj dio bilo je teško čitati."
Dr. Aaron Montgomery, klinički psiholog i osnivač prakse koja radi s djecom i obiteljima, rekao je za Newsweek da je brkanje nježnog i popustljivog roditeljstva česta pojava jer oba pristupa naglašavaju toplinu, ali se razlikuju po razini strukture koju pružaju.
Montgomery je objasnio da potvrđivanje djetetovih osjećaja ne znači da treba ukloniti granice. "Roditelj može reći: 'Razumijem kako se osjećaš' i svejedno zadržati granicu za dijete", rekao je. "Kada se to dvoje pruža zajedno, podržava se razvoj samoregulacije."
Nasuprot tome, popustljivo roditeljstvo zadržava toplinu, ali spušta očekivanja - često zbog osjećaja krivnje ili želje da se izbjegne sukob. S vremenom to može smanjiti djetetovu toleranciju na frustraciju i pojačati emocionalne ispade, zbog čega roditelji postaju iscrpljeni i još skloniji popuštanju.
"Djeca nemaju koristi od odsustva stresa", dodao je Montgomery. "Ona imaju koristi od učenja kako učinkovito funkcionirati u stresnim situacijama. Tako se razvijaju otpornost, unutarnja kontrola i samodisciplina."
Kad je riječ o Viveku, kaže da uči bolje prepoznati što njegovoj djeci u kojem trenutku doista treba. Kad su preplavljena emocijama, umorna ili uplašena, usporava i usredotočuje se na emocionalnu podršku. Dodao je: "Biti dobar roditelj znači biti čvrst kada djeca trebaju strukturu, ali i dovoljno fleksibilan kada im treba nešto drugo."