DANAŠNJI roditelji imaju pristup većoj količini informacija o odgoju nego bilo koja generacija prije njih. Ipak, čini se da nikada nisu toliko sumnjali u vlastite roditeljske sposobnosti. Sve više roditelja strahuje da ne rade dovoljno dobro i da ne pružaju svojoj djeci ono što im je potrebno, piše The Parent Edit.

Pritisak roditeljstva

Roditeljstvo je oduvijek bilo zahtjevno, no danas ga dodatno otežavaju stalno uspoređivanje s drugima, preispitivanje vlastitih odluka i pritisak da se djeci pruži što više. Roditelji imaju osjećaj da moraju biti stalno dostupni, donositi ispravne odluke i pritom neprestano raditi na sebi.

Djetinjstvo se sve češće promatra kao projekt u kojem sve treba biti unaprijed isplanirano, a svaki trenutak iskorišten na najbolji mogući način. Za spontanost, dosadu i jednostavno uživanje u zajedničkom vremenu ostaje sve manje prostora.

Pandemija je dodatno pojačala taj pritisak. Tijekom izolacije mnoge su obitelji ostale bez uobičajene pomoći baka, djedova i prijatelja, a roditelji su se za savjete i podršku sve više okretali internetu. Ondje ih je dočekalo mnoštvo sadržaja o odgoju, često s potpuno različitim porukama o tome što bi trebali raditi.

Djetinjstvo se pretvorilo u natjecanje

Roditelji se s pritiskom susreću gotovo od djetetova rođenja. Najprije se uspoređuju navike spavanja, hranjenje i razvojni napredak, a zatim slijede vrtić, izvannastavne aktivnosti, školski uspjeh i brojna druga postignuća.

Iako nitko otvoreno ne govori da je djetinjstvo natjecanje, roditelji često imaju osjećaj da njihova djeca moraju stalno napredovati i iskorištavati svaku priliku. Raspored ispunjen aktivnostima počinje se smatrati prednošću, a slobodno poslijepodne nečim što bi se moglo bolje iskoristiti.

Želja da djeci pruže što više mogućnosti tako roditelje može uvući u neprestanu utrku. Umjesto da se usredotoče na ono što njihovoj djeci doista odgovara, počinju razmišljati o tome propuštaju li nešto što drugi roditelji već omogućuju svojoj djeci.

Previše savjeta stvara dodatnu nesigurnost

Velik dio savjeta o roditeljstvu dobronamjeran je i koristan. Problem nastaje kada su roditelji svakodnevno izloženi brojnim teorijama koje naglašavaju različite pristupe odgoju.

Jedni savjetuju da je najvažnije razumjeti i prihvatiti dječje osjećaje, drugi naglašavaju važnost discipline, a treći upozoravaju na posljedice pogrešnih roditeljskih reakcija. Iako se ti pristupi ne moraju međusobno isključivati, roditeljima može biti teško pronaći ravnotežu.

Djeci su potrebni razumijevanje i emocionalna podrška, ali jednako tako trebaju jasne granice, usmjeravanje i roditelje koji znaju preuzeti odgovornost. Postavljanje granica ne znači nedostatak ljubavi, baš kao što ispravljanje neprimjerenog ponašanja ne mora značiti kažnjavanje.

Međutim, zbog neprestanih upozorenja o mogućim pogreškama neki roditelji počinju preispitivati gotovo svaku svoju reakciju. Ono što bi prije riješili prema vlastitoj procjeni sada postaje razlog za zabrinutost. Što više savjeta dobivaju, to im može biti teže vjerovati vlastitim odlukama.

Roditelji su rastrgani između posla i obitelji

Pritisak ne dolazi samo iz savjeta o odgoju, nego i iz svakodnevnih obveza. Mnogi roditelji žele svojoj djeci omogućiti što kvalitetniji život, ali upravo zbog toga velik dio dana provode na poslu, odvojeni od njih.

Od zaposlenih roditelja često se očekuje da na poslu budu potpuno posvećeni svojim zadacima, dok se istodobno od njih očekuje da kod kuće uvijek imaju dovoljno vremena, energije i strpljenja za djecu. Uskladiti ta očekivanja nije jednostavno, a osjećaj krivnje može se pojaviti bez obzira na to čemu daju prednost.

Dodatan pritisak stvaraju i poruke da roditelji trebaju uživati u svakom trenutku djetinjstva jer djeca brzo odrastaju. Iako iza takvih savjeta stoji dobra namjera, oni mogu izazvati osjećaj krivnje kod roditelja koji su umorni, iscrpljeni ili jednostavno imaju loš dan.

Voljeti vlastitu djecu ne znači uživati u svakom trenutku roditeljstva. Neki su dani ispunjeni lijepim trenucima, dok su drugi naporni i stresni. To ne znači da roditelji rade nešto pogrešno.

Djeci ne trebaju savršeni roditelji

Jedan od najvećih problema suvremenog roditeljstva nije samo količina obveza, nego osjećaj da trud nikada nije dovoljan. Roditelji se toliko usredotočuju na ono što bi još mogli napraviti da ponekad zanemaruju sve što već svakodnevno čine za svoju djecu.

Stalno uspoređivanje s drugima i potraga za savršenim odgojnim metodama mogu ih udaljiti od onoga što je zapravo važno - kvalitetnog odnosa s djecom, međusobnog povjerenja, razgovora i jasnih granica.

Djeci nije potrebno djetinjstvo ispunjeno aktivnostima ni roditelji koji nikada ne griješe. Potrebni su im odrasli na koje se mogu osloniti, koji ih poznaju, slušaju, usmjeravaju i pružaju im osjećaj sigurnosti.

Pogreške su neizbježan dio roditeljstva, a važno je i kako roditelji na njih reagiraju, priznaju ih i popravljaju odnos s djecom. Umjesto neprestane potrage za novim savjetima i metodama, ponekad je korisnije smanjiti očekivanja, prestati se uspoređivati s drugima i više vjerovati vlastitoj procjeni.