Roditelji kojima mobitel odvlači pažnju dok su s djecom postali su uobičajena pojava, no takvo ponašanje nije bez posljedica. Istraživači su analizirali 21 studiju koja je obuhvatila gotovo 15.000 djece mlađe od pet godina kako bi utvrdili koliko je štetno odrastati uz roditelje koji su stalno na telefonima.
Proučavali su utjecaj takozvanog PTU-a, što je kratica za korištenje tehnologije od strane roditelja u prisutnosti djeteta. Rezultati su pokazali da je utjecaj na djecu suptilan, ali mjerljiv. Ovo su navike koje u odraslu dob mogu ponijeti djeca koja su se za pažnju roditelja natjecala s mobitelom, piše YourTango.
Slabije kognitivne vještine
Djeca koja se bore za pažnju s mobitelom mogu pokazivati slabije kognitivne vještine. Kendra Cherry, magistra edukacijske psihologije, objašnjava da se pojam 'kognitivno' odnosi na mentalne procese važne za stjecanje znanja i razumijevanje, a uključuje razmišljanje, pamćenje, prosuđivanje i rješavanje problema.
Pedijatrica dr. Mina Amin kaže da to može značiti da su djeca manje pažljiva ili da teže reguliraju svoje emocije. Ako je roditelju pažnja usmjerena na mobitel, vjerojatno će manje reagirati na dijete, što može biti štetno jer se kognitivne vještine razvijaju u ranoj dobi. Roditelji koji ih ignoriraju zbog ekrana zapravo koče njihov razvoj.
Sklonost osamljivanju
Djeca koja se za pažnju natječu s mobitelom mogu biti manje sklona prosocijalnom ponašanju. Kendra Cherry to definira kao ponašanje kojem je cilj pomoći drugim ljudima. U osnovi, radi se o postupcima koji nas povezuju, poput empatije i prijateljstva. Dr. Amin dodaje da bi djeca kojoj nedostaje takvo ponašanje mogla rjeđe pomagati drugima.
Djeca prosocijalno ponašanje uče od roditelja. Moraju vidjeti primjer na osobi koja se o njima brine prije nego što i sama postanu ljubazna prema drugima. Ako roditelji žele da njihova djeca razviju zdrave društvene navike, moraju biti prisutni i vlastitim primjerom pokazivati takvo ponašanje.
Distanca od bliskih osoba
Smanjena privrženost u ovom kontekstu ne znači da su djeca manje ovisna o roditeljima, već se odnosi na kvalitetu njihove emocionalne veze. Dr. Amin kaže da se dijete koje nije dovoljno povezano s jednim ili oba roditelja može povući u sebe.
To je logično s obzirom na to da rana povezanost s roditeljima utječe na odnose kasnije u životu. Privrženost je ključna kako bi djeca naučila graditi zdrave odnose, a ako se dijete mora boriti s mobitelom za pažnju, to se prirodno odražava na njegovu povezanost s roditeljima.
Previše vremena na mobitelu
Možda je najočitija posljedica to što će djeca koja su se borila za pažnju s mobitelom vjerojatno i sama provoditi više vremena pred ekranom. Djeca oponašaju primjere koje vide, osobito one koji dolaze od najbližih osoba. Ako su im roditelji stalno na telefonima, vjerojatno će i ona htjeti raditi isto.
Iako s pet godina neće imati vlastiti mobitel, drugi oblici vremena pred ekranom, poput tableta, računala i televizora, mogu biti jednako štetni. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da djeca od dvije do pet godina provode manje od sat vremena pred ekranom.
Iako se to čini teško ostvarivim, važno je pokušati zbog razvoja djeteta. Kako djeca rastu, provodit će sve više vremena pred ekranima, što se može pretvoriti u cjeloživotnu naviku koja utječe na njihovu produktivnost i mentalno zdravlje.