NEKI roditelji izostanak telefonskih poziva mogu shvatiti osobno, no postoji mnogo razloga zašto odrasla djeca odgađaju javljanje. To ne upućuje uvijek na loše odnose. Iako se roditelji trude ostati povezani s djecom i prirodno su frustrirani zbog udaljavanja, izbjegavanje poziva često nije znak dubljeg problema. Mnoga odrasla djeca jednostavno preferiraju druge oblike komunikacije ili im je teško pronaći vrijeme za razgovor, piše Your Tango.
Osjećaj osude
Odrasla djeca koja izbjegavaju pozive roditelja često to rade kako bi izbjegla kritiku. Istraživanje iz 2020. godine pokazalo je da neželjeni roditeljski savjeti negativno utječu na svakodnevno raspoloženje i opću dobrobit mladih. To je posebno izraženo kada se djeca žele samo požaliti ili traže emocionalnu podršku.
Kada nazovu roditelje kako bi razgovarali o svom životu, a zauzvrat dobiju savjete koje nisu tražili, često se osjećaju odbačeno i kritizirano. Tu je naviku teško promijeniti, ali roditelji koji djeci pružaju podršku uglavnom ostvaruju sretnije i ispunjenije odnose.
Traume iz djetinjstva
Mnoga odrasla djeca osjećaju zamjeranje zbog neriješenih trauma iz djetinjstva, što otežava redovitu komunikaciju s roditeljima. Čak i obične tekstualne poruke mogu potaknuti loše osjećaje.
Stručnjaci s Instituta za naprednu psihijatriju objašnjavaju da trauma iz djetinjstva može znatno utjecati na život odrasle osobe i izazvati probleme koji sežu od teškoća s regulacijom emocija do fizičkih simptoma. To je jedan od razloga zašto su se neka odrasla djeca odlučila na prekid kontakta s roditeljima u kasnijoj dobi. Takva odluka olakšava im proces iscjeljenja.
Preopterećen raspored
Roditelji se često teško mire s udaljavanjem nakon što se dijete odseli, ali ponekad je izostanak poziva jednostavno posljedica pretrpanog rasporeda. Odrasla djeca grade vlastite živote. Iako se roditeljima u početku teško nositi s tom činjenicom, ona dugoročno može biti korisna za zdravlje njihovog odnosa.
Kršenje granica
Odnos roditelja i djeteta, kao i svaki drugi, zahtijeva granice i otvorenu komunikaciju da bi bio uspješan. Kada jedan od ta dva temelja popusti, često strada i drugi. Primjerice, nepoštivanje granica može negativno utjecati na komunikaciju, zbog čega odrasla djeca počinju izbjegavati pozive i interakciju s roditeljima.
Zdrave granice između roditelja i njihove odrasle djece mogu donijeti mnogo pozitivnih promjena svima. Mogu poboljšati bračnu sreću u domu i podržati opće mentalno zdravlje, što potvrđuje i studija objavljena u časopisu *Journal of Child and Family Studies*.
Nemogućnost da budu autentični
Spoznaja da ih roditelji ne prihvaćaju onakvima kakvi jesu za mnoge je obeshrabrujuća i bolna. Od roditelja se očekuje da pruže bezuvjetnu ljubav i podršku. Ako djeca shvate da roditelji ne odobravaju njihove odluke ili ne prihvaćaju njihov identitet, to može dovesti do povlačenja. Odrasla djeca koja se osjećaju neprihvaćeno često izbjegavaju pozive jer se moraju usredotočiti na vlastitu dobrobit.
Osjećaj manipulacije
Bilo da je riječ o gaslightingu ili korištenju naklonosti kao oružja, emocionalno manipulativni roditelji mogu učiniti da sama pomisao na telefonski poziv izaziva stres. Zbog toga mnoga odrasla djeca namjerno izbjegavaju zvati roditelje. Znaju da će neizbježno postati žrtve manipulacije pa se radije potpuno povlače iz takvih situacija.
Nitko ih ne sluša
Studija objavljena u časopisu PLOS One pokazuje da osjećaj da nas netko čuje podrazumijeva empatiju i povjerenje. Ako odraslo dijete smatra da ga nitko ne sluša dok govori o svojim problemima ili se ne osjeća dovoljno sigurno za iskrene razgovore s roditeljima, vjerojatno će izbjegavati pozive.
Svatko želi da ga bliske osobe čuju i razumiju. Kada se roditelj ne trudi staviti vlastite potrebe po strani i uporno nudi neželjene savjete, iskrena i otvorena komunikacija postaje puno teža.
Ne znaju što reći
To što netko ne zna o čemu bi razgovarao sasvim je legitiman razlog zašto mnogi ne zovu roditelje. Nisu svi vješti u komunikaciji, a ako je odnos napet, razgovor postaje još teži.
Kako popraviti ovaj komunikacijski problem? Usredotočite se na to da budete prisutni i da pružite podršku, bez obzira na to koliko se ne slažete s članom obitelji. Naravno, ne dopuštajte loše postupanje i nepoštivanje, ali izbjegavajte potrebu da se dokazujete ili, još gore, da njima dokazujete da nisu u pravu.
Dopisivanje im je draže
Istraživanje agencija Benenson Strategy Group i TextUs pokazuje da 77 % ljudi za kontakt s prijateljima i obitelji radije koristi tekstualne poruke. Samo 2 % ispitanika navodi da redovito i namjerno izbjegava poruke.
Čak i ako se čini da je izbjegavanje poziva usmjereno protiv vas, mnoga odrasla djeca to ne rade namjerno. Jednostavno su sklonija odgovaranju na poruke jer im je to praktičnije.
Čuvanje unutarnjeg mira
"Čuvanje vlastitog mira" postao je raširen pojam čija je definicija s vremenom postala nejasna. Ipak, trenerica za parove Robin D. Stone objašnjava da taj pojam često podrazumijeva postavljanje zdravih granica i usvajanje navika koje poboljšavaju opću dobrobit.
Odrasla djeca mogu izbjegavati pozive roditeljima jednostavno kako bi zaštitila vlastitu dobrobit. To ne znači da je odnos loš. Možda ti mladi ljudi trenutno nemaju dovoljno emocionalnog kapaciteta za redovite pozive i samo im treba malo prostora.
Ne tretiraju ih kao odrasle
Mnoga odrasla djeca osjećaju da se u društvu roditelja ili u razgovoru s njima vraćaju u ulogu djeteta. U nekim slučajevima to može biti povezano i s financijskom situacijom. Ako ih roditelji i dalje financijski pomažu, podsjetnici na tu pomoć mogu djelovati podcjenjivački, kao da su još uvijek djeca.
Odrasla djeca koja izbjegavaju pozive roditeljima možda se u njihovoj prisutnosti osjećaju više kao djeca nego kao odrasli. Zbog toga se zatvaraju kako bi očuvali svoju neovisnost i izbjegli neugodan osjećaj srama ili tjeskobe koji društvo često nameće.