Foto: S. Mati / Index
KAŽU DA u New Yorku moraš vidjeti Times Square, Empire State Building, Brooklyn Bridge i Yankeese. Prvo troje (i još desetak destinacija) te u desetak dana pošteno izmore i oduševe, pa stari, dobri "ball game" na kultnom Yankee Stadiumu dođe kao zasluženi odmor na kraju godišnjeg odmora.
Bejzbol, nama Europljanima, djeluje kao spektakularno dosadan sport. U usporedbi s nogometom ili košarkom ne može stati u istu rečenicu. No, kad debeljuškaste tipove s palicama i rukavicama ubaciš na dvije milijarde dolara vrijedan stadion, u klub koji godišnje zarađuje nešto manje od Barcelone i Manchester Uniteda, a sve skupa se odvija u New Yorku, monotona i dosadna igra najednom postaje odlična zajebancija.
Subota je, 13 je sati, 26 je stupnjeva i već tamo negdje u downtownu na stanici se okuplja ekipa u bijelo-plavim dresovima svih dobnih skupina. Na utakmicu će i cijele familije, a tu i tamo naiđe neki "uljez" u narančasto-crnim bojama Baltimore Oriolesa, koji gostuju u Bronxu.
Stadion je golemi shopping centar
Metro kasni zbog nekakvih radova na jedinoj liniji koja ide do stadiona, ali nema baš nikakve nervoze. Evidentno je da ćemo svi zakasniti na prvu polovicu prvog "inninga", ali to je svima ionako manje važno. Jer, utakmica traje barem tri sata, ako nešto i propuste, bit će usporenih snimaka, a najbitnije je da se svi skupa dobro najedu, možda i napiju, nasmiju i zabave.
Navijač na utakmici potroši u prosjeku 180 dolara
Yankeesi su prošle godine ostvarili 516 milijuna dolara prihoda, samo kroz fan shopove, ulaznice i sve ono što se proda na stadionu. Statistički, svaki navijač Yankeesa na jednoj utakmici potroši oko 180 dolara. Da, dobro ste pročitali, stotinuosamdesest dolara ili 1230 kuna.
Pomnožite to s 81 domaćom utakmicom, koju će Yankeesi odigrati ove sezone i od love će vam se zavrtjeti u glavi. A doda li se još i zarada o televizijskih prava kroz sve 162 utakmice u sezoni, nije ni čudo da New York Yankeesi, prema Forbesu, vrijede 3,7 milijardi dolara.
Najjeftinija ulaznica je 26 dolara, što je smiješno u odnosu s, primjerice, New York Rangersima koje se u regularnoj sezoni NHL-a ne može gledati za manje od 90 dolara. Sada, u playoffu, ulaznice koštaju od 200 nadalje pod uvjetom da ih uspijete kupiti.
Bejzbol je, iako izgleda komplicirano, zapravo užasno jednostavna igra. Kad se malo upoznaš s pravilima izrazito lako ju je pratiti, a ako se malo i uživiš, uhvatiš se kako s ludim Amerikancima oko sebe urlaš "Yeaaaah" ili "Ohhh yeaaah" nakon što Gardner već u sljedećem "inningu" opali još jedan home-run i Yankeesi povedu 5:0 protiv Baltimorea.
Dva sata, dva hot doga i dva pića kasnije, Yankeesi slave 12:4, a Baltimoreu je muka od izleta u New York, budući da su večer prije izgubili 14:11 nakon što su vodili 9:1. Zbog golemog broja utakmica (162) u regularnoj sezoni, momčadi igraju u serijama od dvije, tri ili čak četiri utakmice zaredom, a odgodi li kiša neki susret, nerijetko se igraju i dvije utakmice u jednom danu.
A i meni je muka od svega što sam u sebe stavio, a i od pogleda u novčanik, kad shvatim da sam u blagajnu "Bronx Bombersa" ubacio ukupno 60-ak dolara. Ali, nije ti žao ni centa, jer je stadion stvarno prekrasan, ni te kobasice nisu loše i cijeli "paket" koji ti Yankeesi prodaju je izrazito zabavan. Kad je biznis u pitanju, Amerikanci nemaju konkurenciju, a način na koji su sport s time spojili je fascinantan.
Amerikanci nisu kazališna publika
U New Yorku, centru konzumerističkog društva, to je posebna priča, koja s Yankeesima traje od 1903. godine i doba Babea Rutha, Loua Gehriga, Joea DiMaggija i Mickya Mantlea. Yankeesi su daleko najtrofejnija momčad MLB-a s 27 titula "world championsa" (drugi je St. Louis s tek 11), kako Ameri vole nazivati svoje prvake u svim sportovima osim hokeja, a trenutačno su vodeći u zapadnoj konferenciji, uz Oriolese, koje su natamburali u dvije utakmice ovog vikenda.
Tko ih onda ne bi volio kad nakon utakmice s razglasa krene legendarna "New York, New York" Franka Sinatre, koju će ono malo ljudi što ih je na stadionu ostalo do kraja susreta, uglas otpjevati?
Bez brige, nisu Amerikanci "kazališna publika", koja samo ždere na utakmicama i koja nema pojma o sportu. Amerikanci su samo sport prihvatili onakvim kakav on zapravo jest i što bi svugdje trebao biti. Zabava, zajebancija i druženje.
U tome su "world champions".