Tijekom 2024. godine policijske službe diljem Europske unije zabilježile su više od 256.000 kaznenih djela seksualnog nasilja, od čega se 38 posto odnosilo na silovanje. U usporedbi s 2023. godinom, broj kaznenih djela seksualnog nasilja porastao je za pet posto, a broj silovanja za sedam posto.
Ovi podaci Eurostata objavljeni su neposredno nakon što je Europski parlament podržao uvođenje jedinstvene definicije silovanja koja se temelji na pristanku, poznate pod sloganom „samo da znači da”, piše Euronews.
Najveći broj prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja i silovanja u 2024. godini imale su Francuska, Njemačka i Švedska, dok su na začelju Cipar, Malta i Litva. Stručnjaci napominju da porast policijskih prijava može ukazivati na veću društvenu svijest i poboljšane mehanizme za borbu protiv seksualnog zlostavljanja, što potiče žrtve da češće prijavljuju zločine.
Zastupnici u Europskom parlamentu naglasili su da se pristanak mora procjenjivati u kontekstu svake situacije, uzimajući u obzir okolnosti poput nasilja, zlouporabe moći, zastrašivanja ili ranjivosti žrtve. Također su pozvali na osiguravanje odgovarajuće podrške i zaštite za žrtve i preživjele diljem Unije.
Iako je EU 2024. godine prvi put usvojila minimalne standarde za borbu protiv nasilja nad ženama, prijedlog o stvaranju zajedničke definicije silovanja tada je odbačen zbog protivljenja nekoliko država članica.
„Godinama pozivamo na zajedničku europsku definiciju silovanja”, izjavila je Evin Incir, švedska europarlamentarka iz kluba socijalista i demokrata. „Sve više vlada prepoznaje potrebu za ovakvim pristupom - od 2023. godine Francuska, Finska, Luksemburg i Nizozemska uvele su zakone temeljene na pristanku. Stvari idu nama u prilog.”
Podaci pokazuju uzlazni trend prijava silovanja i seksualnog nasilja u posljednjem desetljeću. Između 2014. i 2024. godine, broj prijavljenih kaznenih djela seksualnog nasilja skočio je za 94 posto, a broj prijava silovanja za čak 150 posto.
U tom je razdoblju broj prijava seksualnog nasilja u prosjeku rastao za gotovo 10 posto godišnje, a silovanja za sedam posto. Ipak, i ovaj se porast djelomično može pripisati većoj spremnosti žrtava na prijavljivanje zločina zbog podizanja svijesti i dostupnijih kanala za prijavu.
Europske zemlje imaju različite pravne definicije silovanja, iako većina slijedi okvir Istanbulske konvencije Vijeća Europe, čiji je cilj prevencija i borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
U listopadu prošle godine latvijski parlament izglasao je povlačenje iz sporazuma nakon pritužbi desničarskih političara da konvencija promiče „radikalni feminizam utemeljen na rodnoj ideologiji” i ugrožava tradicionalne obiteljske vrijednosti.
Međutim, predsjednik Edgars Rinkēvičs iskoristio je pravo veta i vratio zakon u parlament na ponovno razmatranje, tvrdeći da se međunarodne obveze ne bi trebale mijenjati ishitreno. Očekuje se da će se Latvija ponovno baviti tim pitanjem u studenom ove godine, nakon jesenskih parlamentarnih izbora.
Vlasti u Rigi ističu da ostaju predane zaštiti žena i žrtava nasilja u obitelji, čak i ako se povuku iz konvencije. Parlament je usvojio deklaraciju kojom se od vlade traži izrada sveobuhvatnog nacionalnog zakona za borbu protiv nasilja u obitelji, koji bi služio kao „alternativa” konvenciji.
Kao članica EU, Latvija je također vezana direktivama Unije za borbu protiv nasilja nad ženama, koje prenose mnoge odredbe Istanbulske konvencije u europsko zakonodavstvo i koje Latvija mora provesti do lipnja 2027. godine, neovisno o statusu u Vijeću Europe.
Istovremeno, Francuska je u listopadu 2025. ratificirala amandman kojim se pristanak uvodi u pravnu definiciju seksualnog napada i silovanja.
Promjena je uslijedila nakon suđenja u slučaju Gisèle Pelicot 2024. godine, u kojem je 51 muškarac proglašen krivim za seksualno zlostavljanje ili silovanje Pelicot dok je bila u nesvjesnom stanju, nakon što ju je suprug Dominique desetljećima drogirao.
Prije ove izmjene, silovanje ili seksualno zlostavljanje u Francuskoj bilo je definirano kao „bilo koji oblik seksualne penetracije počinjen uz uporabu nasilja, prisile, prijetnje ili iznenađenja”.