MMA-ovac s Platka nokautirao HGSS-ovca i dobio uvjetnu kaznu. Kako je to moguće?
MMA BORAC Lovro Pavelić, koji je 29. siječnja 2023. na Platku snažno udario nogom u glavu pripadnika HGSS-a Marka Grgačevića dok je ovaj sjedio na snijegu, lani je nepravomoćno osuđen na deset mjeseci uvjetnog zatvora. Sudac Općinskog suda u Rijeci Grga Komadina zaključio je da je Pavelić postupao s namjerom da ga nokautira i da je samo spletom okolnosti izbjegnuta teška tjelesna ozljeda.
Deset mjeseci uvjetno za napad na Platku jer bi "zatvor značio odvajanje od prijatelja"
Ipak, odlučio je da MMA borac ne mora u zatvor ako tijekom četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Kao olakotne okolnosti uzeo je njegovu mladost i raniju neosuđivanost. Pavelić je tada imao 21 godinu. U nastavku obrazloženja sudac je naveo i da bi boravak u zatvoru za Pavelića "značio odvajanje od obitelji i prijatelja te nemogućnost privređivanja". Državno odvjetništvo žalilo se na presudu.
Pavelić je od početka negirao krivnju, objašnjavajući kako nije želio udariti Grgačevića nogom u glavu, već se okliznuo pa je došlo do takvog udarca. Namjera mu je bila samo ga srušiti na zemlju. Osim toga, isticao je kako su njega i njegove prijatelje, koji su te večeri zapeli u snijegu, napali HGSS-ovci i njihovi prijatelji, pa je zapravo bio u strahu.
Nepravomoćna sudska presuda izazvala je pozornost javnosti, osobito zbog snimke na kojoj se vidi snažan udarac nogom u glavu čovjeka koji se pokušavao podići s tla. No pregledom drugih sudskih odluka može se vidjeti da uvjetne kazne nisu rijetkost ni u slučajevima nasilja u kojima su za nanošenje ozljeda korišteni opasni predmeti poput sjekire, bejzbolske palice ili staklene boce.
Slični slučajevi nasilja i uvjetne kazne
U jednom predmetu zagrebački sud izrekao je godinu dana zatvora uz rok kušnje od pet godina muškarcu koji je drugoga dvaput udario sjekirom po glavi i nanio mu ozljede, uključujući napuknuće vanjskog dijela kosti lubanje. U Belišću je muškarac drugoga više puta udarao bejzbolskom palicom i šakama po glavi i tijelu. Za pokušaj nanošenja teške ozljede kaznenim nalogom izrečeno mu je osam mjeseci zatvora, uvjetno na tri godine.
U Rovinju je muškarac tijekom sukoba u noćnom klubu drugoga snažno udario staklenom bocom u glavu. Za pokušaj nanošenja teške ozljede osuđen je na godinu dana uvjetnog zatvora, uz rok kušnje od tri godine.
U Slavonskom Brodu muškarac je drugome zaprijetio ubojstvom, a zatim ga više puta udario po glavi šakom u kojoj je držao metalni karabiner. Iako je ranije bio osuđivan, za prijetnju i pokušaj nanošenja teške ozljede izrečeno mu je deset mjeseci uvjetnog zatvora, uz dvogodišnji rok kušnje.
Ovi primjeri pokazuju da sudovi uvjetne osude izriču i za ozbiljne nasilne napade. Kako dolaze do takvih odluka, za Index je objasnio odvjetnik Mirko Miličević, bivši državni odvjetnik.
Kako sud određuje pravnu kvalifikaciju?
Prema njegovim riječima, u predmetu s Platka ključna je razlika između stvarno nastalih ozljeda i onih koje su mogle nastati zbog načina napada. Ističe kako je u tom, kao i ostalim sličnim slučajevima, sudskomedicinski vještak utvrdio vrstu, težinu i mehanizam nastanka ozljeda. Ti su nalazi važni za pravnu kvalifikaciju kaznenog djela. Konačna pravna kvalifikacija, međutim, pripada tužiteljstvu, a odluka sudu.
Miličević objašnjava da se pri procjeni je li riječ o lakšoj ozljedi, pokušaju nanošenja teške ozljede ili eventualno pokušaju ubojstva ne promatra samo nastala posljedica, nego i način napada, njegov intenzitet i ustrajnost počinitelja.
U slučaju s Platka smatra da je kvalifikacija pokušaja nanošenja teške ozljede ispravna. Unatoč snažnom udarcu nogom u glavu, prema njegovoj procjeni nema dovoljno osnove za kvalifikaciju pokušaja ubojstva.
Dodaje da državno odvjetništvo ponekad u početnim fazama postupka postavi težu pravnu kvalifikaciju, koja se zatim može promijeniti ovisno o dokazima prikupljenima tijekom istrage i suđenja.
Važna je i činjenica da je kazneno djelo ostalo u pokušaju. Kazneni zakon omogućuje blaže kažnjavanje pokušaja nego dovršenog kaznenog djela, što sudu ostavlja dodatni prostor pri odmjeravanju sankcije. Inače, Kazneni zakon za nanošenje teških ozljeda predviđa od šest mjeseci do pet godina zatvora, a pokušaj se, što je također propisano, može kazniti i blaže.
Koja je zapravo svrha kažnjavanja?
Miličević dodatno objašnjava da sud pri odmjeravanju kazne ne promatra samo težinu počinjenog djela, nego i osobu počinitelja. Zato je važno je li ranije osuđivan, koliko ima godina, kakve su mu životne okolnosti, ima li obitelj i posao te postoje li okolnosti koje opravdavaju blaže ili strože kažnjavanje.
Sud pritom mora procijeniti je li za sprječavanje budućih kaznenih djela nužno da počinitelj doista ode u zatvor ili se svrha kažnjavanja može postići uvjetnom osudom.
Prema članku 56. Kaznenog zakona, uvjetna osuda može se izreći kada je počinitelj osuđen na kaznu zatvora do jedne godine, a sud procijeni da neće ponovno počiniti kazneno djelo ni bez izvršenja kazne.
Miličević ističe da se zato prema ranije neosuđivanom mladom čovjeku ne može automatski postupati jednako kao prema višestrukom povratniku u činjenju kaznenih djela. Iz presude Paveliću vidljivo je da se sudac vodio upravo time - Pavelićevu mladost i dotadašnju neosuđivanost prihvatio je kao olakotne okolnosti.
No Miličević upozorava i na drugu stranu takve procjene. Činjenica da je Pavelić MMA borac znači da bi morao biti posebno svjestan snage fizičkog udarca i opasnosti koju takav udarac može predstavljati. I to je okolnost koju sud treba uzeti u obzir.
Uvjetna osuda nije oslobađanje od kazne
Miličević upozorava da javnost uvjetne kazne često doživljava kao da počinitelj nije kažnjen. Međutim, uvjetna osuda ipak je kaznenopravna sankcija. Osoba je proglašena krivom i osuđena na zatvorsku kaznu, ali se njezino izvršenje odgađa pod propisanim uvjetima. Ako tijekom roka kušnje počini novo kazneno djelo, sud mora opozvati uvjetnu osudu. Ranija osuda može utjecati i na buduće odluke o kažnjavanju, što također šalje određenu poruku i počiniteljima i javnosti.
Miličević smatra da kaznena politika mora imati određenu postupnost. Netko tko se prvi put pojavljuje pred sudom ne može se automatski kažnjavati jednako kao osoba koja opetovano čini nasilna kaznena djela. Isto tako, podsjeća da kazna mora biti poruka samom počinitelju, ali i drugim građanima da je nasilje neprihvatljivo.
Podijeljena mišljenja o kaznenoj politici
Miličević se osvrnuo i na reakcije javnosti nakon objave presude za napad na Platku. Smatra razumljivim da snimke brutalnog nasilja izazivaju zgražanje i zahtjeve za strožim kažnjavanjem. Ipak, upozorava da sud ne smije donositi odluku pod pritiskom javnosti.
Njegov je zadatak utvrditi činjenice, primijeniti zakon i odmjeriti kaznu prema okolnostima konkretnog slučaja, bez obzira na to koliko je predmet medijski eksponiran. Sličnom se logikom, kaže, vodi i državno odvjetništvo pri predlaganju kazni, premda tužitelji u pravilu zagovaraju stroži pristup od onoga koji na kraju prihvati sud.
No među pravnicima postoje i drukčiji pogledi na hrvatsku kaznenu politiku. Dio pravnika s kojima je Index razgovarao smatra da se pojedini kazneni postupci završavaju uvjetnim osudama i zbog nastojanja da se predmeti što brže riješe i poboljša sudska statistika. Drugi su uvjereni da hrvatski sudovi općenito izriču preblage kazne za nasilna kaznena djela.
Presuda MMA borcu Lovri Paveliću zasad nije pravomoćna. Budući da se državno odvjetništvo žalilo, konačnu odluku o tome je li deset mjeseci uvjetnog zatvora primjerena kazna za snažan udarac nogom u glavu HGSS-ovca donijet će drugostupanjski sud. Slučaj je dodijeljen Županijskom sudu u Sisku.
