Objavljena nova simulacija prve 2 milijarde godina svemira
SNAŽNI teleskopi poput Webbova svemirskog teleskopa omogućuju astronomima pogled u prošlost svemira, sve do galaksija koje su nastale u njegovim najranijim fazama. Ipak, kako bi popunili praznine u zagonetnoj ranoj povijesti kozmosa, znanstvenici se sve više oslanjaju na simulacije na superračunalima. Međunarodni tim istraživača upravo je razvio jedan od dosad najdetaljnijih modela ranog svemira, stoji u studiji objavljenoj u časopisu *Monthly Notices of the Royal Astronomical Society*, piše CNN.
Nova simulacija, nazvana Lumina, rekonstruira kako su prve zvijezde i crne rupe pokrenule reionizaciju, ključnu fazu koja je preobrazila svemir. Nakon Velikog praska ultraljubičasto zračenje iz tih ranih izvora svjetlosti izbijalo je elektrone iz atoma vodika, najzastupljenijeg elementa u svemiru. Taj je proces omogućio svjetlosti da slobodno putuje i promijenio je način na koji su se kasnije formirale galaksije.
Simulacija ranog svemira
Rani svemir postao je novo važno područje za astronome koji žele razumjeti kako se kozmos razvio u ono što vidimo danas. Budući da svjetlosti treba vremena da proputuje svemirom, snažni teleskopi hvataju slike udaljenih galaksija kakve su bile prije više milijardi godina. Međutim, za proučavanje tako dugog razdoblja kozmičke povijesti potrebne su simulacije odgovarajućih razmjera, a tu ključnu ulogu imaju modeli poput Lumine.
Jedna od najvažnijih značajki Lumine njezin je ogroman opseg, koji pokriva više od 100 puta veći prostor od prijašnjih simulacija, rekao je glavni autor studije Oliver Zier, postdoktorand s Centra za astrofiziku Harvard & Smithsonian. "Imamo kozmološki volumen u kojem se vidi kozmička mreža i način na koji su galaksije grupirane. Istovremeno možemo razaznati i pojedinačne galaksije", objasnio je Zier.
Simulacija se može koristiti i za testiranje teorija o evoluciji svemira. Znanstvenici mogu usporediti scenarij ranog svemira modeliran u Lumini s opažanjima teleskopa poput Jamesa Webba. Ako se rezultati podudaraju, to im daje više povjerenja u postojeće teorije. "Zapravo je zanimljivije ako se rezultati ne podudaraju, jer to znači da u našem modelu nešto nedostaje. To bi moglo upućivati na fizikalne zakone koji nam još nisu poznati", rekao je Zier. Takva odstupanja mogla bi pružiti tragove o aspektima svemira koje znanstvenici još ne razumiju u potpunosti.
Najveća simulacija svoje vrste
Lumina obuhvaća područje široko oko 1,5 milijardi svjetlosnih godina u svakom smjeru. Za usporedbu, naša galaksija Mliječna staza široka je oko 100.000 svjetlosnih godina, prema podacima NASA-e. Za izradu ovog masivnog modela bile su potrebne gotovo tri godine rada i računalna snaga više od 15.000 grafičkih procesora na superračunalu Frontier u Nacionalnom laboratoriju Oak Ridge.
Lumina još nije u potpunosti javno dostupna, ali objavljeni videozapisi naglašavaju veličinu svemira. Prikazuju kako se slika približava pojedinim galaksijama, a zatim se udaljava i otkriva koliko su one sićušne u usporedbi s ostatkom kozmosa. Zier napominje da se Zemlja može činiti velikom, ali ona je samo jedan od bezbrojnih planeta u Mliječnoj stazi, koja je pak samo jedna od nebrojenih galaksija. "Iako je Lumina jako velika, ona je i dalje samo mali dio svemira", dodao je.
Osim razmjera, Lumina istraživačima po prvi put omogućuje da u jednoj simulaciji proučavaju kako su promjene u vodiku i heliju – drugom najzastupljenijem elementu – zajedno preobrazile rani kozmos.
"Lumina je doista impresivno tehničko postignuće", ocijenio je Julian Muñoz, docent astronomije na Sveučilištu Texas u Austinu, koji nije sudjelovao u studiji. "Simulacije nastanka prvih galaksija i ionizacije ranog svemira su skupe, pa obično prate samo male dijelove kozmosa u ograničenom vremenu. Lumina je i veća i obuhvaća dulje kozmičko razdoblje od dosadašnjih detaljnih simulacija ove vrste", napisao je Muñoz u e-mailu.
Nova saznanja
Objasnio je da se rani svemir nije mijenjao ravnomjerno. Neke su regije evoluirale brže od drugih, a golemi opseg Lumine omogućuje istraživačima da vide kako su se različita područja mijenjala kroz vrijeme. Muñoz je dodao i da bi simulacija mogla pomoći znanstvenicima u proučavanju različitog kretanja obične i tamne tvari kroz prostor.
Računalni modeli nastanka prvih galaksija često se fokusiraju na interakcije triju ključnih kozmičkih sastojaka: obične tvari, od koje su građene zvijezde i planeti; tamne tvari, koja čini većinu mase svemira; te zračenja. Za razliku od tamne tvari, obična tvar reagira sa svjetlošću, zbog čega su se te dvije vrste tvari kretale različitim brzinama. U ranoj povijesti svemira te su razlike stvorile kozmičke obrasce koji se protežu milijunima svjetlosnih godina. Iako se ti obrasci ne mogu izravno vidjeti teleskopima, njihove se varijacije mogu mapirati u simulacijama poput Lumine. To znanstvenicima, prema Muñozovim riječima, omogućuje da istraže kako je dinamika tvari oblikovala rani kozmos.
Simulacija bi mogla pomoći i u proučavanju rijetkih galaksija koje bi manji modeli mogli propustiti, smatra Ilian Iliev, profesor astrofizike na britanskom Sveučilištu u Sussexu, koji također nije bio uključen u studiju.
Iliev je rekao da s nestrpljenjem očekuje rezultate koji će proizaći iz kombinacije Lumine i novih opažanja s teleskopa, što bi trebalo stvoriti potpuniju i točniju sliku svemira.