TRAGIČNA smrt pacijenta Kristijana Perišića u Klinici za psihijatriju "Sveti Ivan" u Zagrebu potaknula je raspravu o zakonitosti primjene mjera prisile, educiranosti zdravstvenog osoblja i postupanju u slučaju iznenadne smrti pacijenta.

Gosti HRT-ove emisije Otvoreno upozorili su da postupci zabilježeni na dostupnim snimkama odstupaju od pravila struke i naglasili važnost jasnih protokola, pripreme osoblja i utvrđivanja svih okolnosti tragedije.

Snimke pokazuju gruba odstupanja od pravila

Sunčana Roksandić, profesorica na Katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu i predsjednica Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama, izrazila je sućut obitelji preminulog i napomenula da sve okolnosti slučaja još nisu poznate. Smatra da, prema dosad dostupnim snimkama, postupanje osoblja znatno odstupa od onoga što propisuju Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i pravilnik o primjeni mjera prisile.

"Vidimo nešto što bi zapravo trebalo biti pokazatelj kako ne postupati kada je riječ o primjeni mjera prisile", rekla je Roksandić. Naglasila je da će istraga utvrditi pojedinačnu odgovornost, ali i da zakonski okvir obvezuje ustanovu na organizaciju sigurnog postupanja. Mjere prisile, pojasnila je, moraju se provoditi tako da su zaštićeni vitalni organi pacijenta, uz jasno određenu osobu koja vodi tim i odgovarajuću edukaciju zaposlenika.

Psihijatar Željko Hrabar, voditelj Odjela za mušku akutnu psihijatriju Neuropsihijatrijske bolnice "Dr. Ivan Barbot" u Popovači, istaknuo je da ne postoji situacija koja bi opravdala pritiskanje jastuka na lice pacijenta ili udaranje. "U nikakvom scenariju to ne dolazi u obzir", poručio je. Objasnio je da pacijenti zbog svojeg stanja mogu reagirati agresivno, ali zdravstveni radnici ne smiju uzvraćati istim ponašanjem. Posebno je zabrinjavajućim ocijenila izostanak reakcije drugih osoba u prostoriji. "Kada vidimo jastuk na glavi i nedostatak empatije koji pokazuje snimka, to je zaista zabrinjavajuće", rekla je Roksandić.

Postupak nakon iznenadne smrti

Ravnatelj Psihijatrijske bolnice Ugljan Mladen Mavar izjavio je da ga je slučaj u Jankomiru šokirao. Govoreći o protokolu nakon smrti pacijenta, objasnio je da mrtvozornik najprije utvrđuje smrt, nakon čega se obavještava obitelj. Ako je smrt iznenadna, nasilna, nastupila nakon intervencije ili joj uzrok nije poznat, obdukcija je obvezna. Mavar je naglasio da se ona u zakonom propisanim slučajevima mora obaviti čak i ako se obitelj protivi. "Ako se sumnja na nasilnu smrt, obavještava se i policija", pojasnio je.

Psihijatar Željko Hrabar detaljno je opisao kako se na njegovu odjelu postupa s pacijentima koji pokazuju agresivno ponašanje. Naglasio je da se u velikoj većini slučajeva agresija može smiriti razgovorom, odnosno deeskalacijom, čime se izbjegava fizičko sputavanje.

"Pacijentu treba sjesti, porazgovarati s njim i objasniti mu što će se dogoditi. Nema varanja. Nekad na takav razgovor potrošim sat vremena, ali to je moj posao", rekao je Hrabar. Ako procijeni da bi sputavanje moglo biti nužno, tim se unaprijed priprema. Određuje se prostorija, pripremaju se tekstilne trake s magnetskim kopčama i terapija. "Tehničari čekaju moj znak. Svaki je zadužen za određeni ekstremitet, koji pridržava rukama, bez udaranja i stiskanja. Jedan od tehničara zatim pacijenta sputava magnetskim trakama", opisao je postupak. Nakon toga primjenjuje se terapija.

Nadzor pacijenata i odgovornost sustava

Mladen Mavar je rekao da u njegovoj ustanovi u prostorijama za izolaciju i sputavanje postoji videonadzor, a osoblje dodatno provjerava pacijente svakih 10 do 15 minuta. Na pitanje bi li u ovakvom slučaju čekao dva tjedna da pregleda snimku, odgovorio je da ne bi. Naveo je da se u njegovoj bolnici broj sputavanja smanjuje, čemu pridonose terapija i komunikacija.

Sunčana Roksandić upozorila je da bi eventualno zataškavanje okolnosti smrti, ako se potvrdi, otvorilo dodatna pitanja kaznene i profesionalne odgovornosti. Pojasnila je da odgovornost može proizlaziti iz postupanja, ali i iz propuštanja. "Kada dođe do pogrešaka ili drugih namjernih i nenamjernih propusta, netko tko je na vrhu mora istražiti što se dogodilo", istaknula je.

Željko Hrabar rekao je da je zadovoljan postojećim protokolima za postupanje s agresivnim pacijentima. Zdravstveni radnici, kaže, prolaze edukacije o deeskalaciji i pravilnoj primjeni sputavanja. "Pravilnici postoje, zakon postoji. Držimo se toga maksimalno koliko čovjek može i treba", rekao je. Ipak, upozorio je da se sve situacije ne mogu unaprijed predvidjeti ni detaljno propisati. "Jedno je zakon, a drugo su iskustvo, znanje i sposobnost da se pomogne", zaključio je Hrabar.