NA DANAŠNJI dan, 12. srpnja 2002., u kina je stigao "Put do uništenja" (Road to Perdition), povijesna kriminalistička drama redatelja Sama Mendesa nastala prema istoimenom grafičkom romanu Maxa Allana Collinsa. Scenarij je napisao David Self, a glavne uloge tumače Tom Hanks, Paul Newman, Jude Law, Tyler Hoechlin i Daniel Craig.

Film je smješten u razdoblje Velike depresije u SAD-u i prati Michaela Sullivana (Tom Hanks), plaćenog ubojicu koji godinama radi za irsko-američkog mafijaškog bossa Johna Rooneyja (Paul Newman). Nakon što njegov 12-godišnji sin slučajno svjedoči ubojstvu, Sullivan i dječak prisiljeni su pobjeći, dok otac kreće u osvetu protiv ljudi kojima je godinama bio odan.

Gangsterska drama koja je osvojila Oscara

Na putu ih progoni hladnokrvni plaćeni ubojica Harlen Maguire, kojeg glumi Jude Law, dok se priča razvija u napetu dramu o osveti, odanosti i odnosu oca i sina. Mendes je film snimao na području Chicaga, a želio je ispričati priču prvenstveno kroz atmosferu i slike, uz vrlo malo dijaloga. Film je snimljen s budžetom od oko 80 milijuna dolara, a u svjetskim kinima zaradio je više od 180 milijuna dolara.

Velike pohvale dobila je fotografija legendarnog Conrada L. Halla, čiji su kiša, sjene i tamni tonovi postali zaštitni znak filma. "Put do uništenja" bio je nominiran za šest Oscara, a osvojio je nagradu za najbolju fotografiju. Osvojio je i dvije nagrade BAFTA, za fotografiju i scenografiju, dok su posebno hvaljene i izvedbe Toma Hanksa te Paula Newmana, kojem je to bila jedna od posljednjih velikih filmskih uloga.

Kako su ga doživjeli kritičari i publika?

Kritičari su film opisali kao elegantnu i vizualno impresivnu gangstersku dramu koja uspješno istražuje teme obitelji, nasilja, iskupljenja i odnosa očeva i sinova. Posebno su pohvalili režiju, atmosferu, glumu i fotografiju, iako su pojedini smatrali da film zbog sporijeg ritma i suzdržanog pristupa ostavlja nešto hladniji emocionalni dojam od najvećih klasika žanra.

Publika je također vrlo dobro prihvatila film te ga mnogi i danas smatraju podcijenjenim draguljem među kriminalističkim dramama s početka 2000-ih. Gledatelji najviše ističu dojmljivu fotografiju, glazbu Thomasa Newmana, snažne glumačke izvedbe i emotivnu priču o ocu i sinu, iako dio smatra da je film sporijeg ritma.