NE IZGLEDA kao netko tko se školovao na Berkeleyju, Yaleu i Londonskoj akademiji glazbenih i dramskih umjetnosti, niti izgleda kao netko tko se zove Stacy, ali sve to jest. Majstor ljigavaca, ljudi iz sustava, kurvinih sinova, uniformiranih lica, svakoga tko ima male šanse za simpatije ako ih ne plati. Stacy Keach pokriva navedeni prostor, međutim i daleko širi prostor mu pripada, samo što gledatelj, kad ga vidi, jednostavno ne može a da ne pomisli kako će sljedeće biti izgovoreno nešto grubo i ružno.

Ime koje je sin "preoteo" ocu

Otac mu se zvao Stacy Keach, bio je glumac i živio gotovo 90 godina, ostavio je iza sebe više od pet desetljeća rada pred kamerama, a ipak je u povijesti ostao poznat samo kao Stacy Keach Senior jer ga je sin i naš današnji junak apsolutno nadmašio u uspjehu i popularnosti, pa je samim time postao Stacy Keach bez ikakvih dobnih odrednica.

Možete li se sjetiti nekog sličnog primjera? Teško je reći, čak je i Robert Downey Jr. do dana današnjeg ostao Junior iako ima gotovo 60 godina i iako današnja publika slabo zna tko je Downey Senior, ali eto, zato je mladi Stacy uspio potpuno zasjeniti oca i "preoteti" mu ime koje mu je, istini za volju, ovaj i dao. Možda je stari pogriješio...

No, ime je stvar na koju Stacy nije mogao utjecati, a još jedna takva stvar je njegova primjetna "zečja usna", fizička karakteristika koju je proslavio mnogo prije Joaquina Phoenixa i koju je imao još od rođenja.

Uglavnom ju je tijekom odraslog života pokušavao sakriti brkovima, općenito je to znalo biti problem u filmovima jer takvi detalji publici znaju odvući pažnju, ali je i on, kao i Joaquin, uspio prevladati prepreku i iz današnje perspektive ta "zečja usna" samo pridonosi originalnosti Keachove pojave.

"Fat City" - dokaz da nepotizam nije uvijek loš

Kad smo već predstavili Stacyjeva oca, možemo prijeći na naslove i odmah istaknuti da je mladi Stacy već u ranoj fazi imao jedan zanimljiv film, koji bi mogao poslužiti čak i kao apsolutni dokaz da nekada u Hollywoodu ni nepotizam nije nužno bio loš.

Riječ je o teškom i sumornom djelu "Fat City" (Grad izobilja), koje iz mnogo razloga spada među najbolje boksačke filmove koji nisu samo o boksu, a znamo kakvih sve poslastica ima u toj kategoriji. Sinovi spomenutog Stacyja Keacha Seniora, zatim Lloyda Bridgesa i Waltera Hustona najzaslužniji su što je to tako kako jest, Stacy, Jeff i John.

Naravno da je John Huston režirao ovaj klasik iz 1972., Stacy je već u toj ranoj fazi karijere ostvario možda i svoju najžešću ulogu, a i mladi Jeff Bridges snašao se maestralno i najavio sve ono što je kasnije došlo. Učinak djece poznatih roditelja: 3/3 u ovom slučaju. Šteta što je u današnjim ostvarenjima postotak uspješnosti bliži nuli nego stotki, ali to je već druga tema...

Glumio u gomili filmova

"Grad izobilja" nije prvo zapaženo djelo u kojem je glumio Keach, to bi bilo "Srce je usamljeni lovac", gdje je dijelio kadar s još jednom legendom u nastajanju, Alanom Arkinom, a u međuvremenu je stigao utjeloviti i sasvim pristojnog Doca Hollidaya u vesternu "Doc", u kojem mu je partnerica bila ni manje ni više nego Faye Dunaway.

Od kraja šezdesetih i početka sedamdesetih pa do danas glumio je u gomili filmova, primjerice Hillovim "Jahačima na duge staze", kada je bio brat Jesseyju Jamesu, kojeg je glumio Stacyjev pravi brat James, zatim u dva filma Cheecha i Chonga ("Up in Smoke", "Nice Dreams"), potom u vrhunskom australskom trileru "Road Games", pa u jednoj od najsvjetlijih točaka karijere, "Ninth Configuration", kada je uspio pokazati psihoze za koje mnogi ne bi vjerovali da ih može uvjerljivo dočarati.

Sve navedeno pripada filmskim osamdesetima, a kasnije je to samo nadogradio epizodama u poznatim naslovima poput "Bijega iz L.A.-a", "Američke povijesti X", "Nebraske"...

Mike Hammer i Hemingway na malim ekranima

Televizija je posebna priča, tu je ostao upečatljiv kao nasljednik Ralpha Meekera u ulozi tvrdoglavog i zakonski okrutnog detektiva Mikea Hammera, s tim da ga je Meeker igrao u Aldrichevu filmskom noir remek-djelu "Kiss Me Deadly", a Stacy na malim ekranima u više navrata, ponajprije u seriji "Mickey Spillane's Mike Hammer", koja se dugo emitirala i na ovim prostorima.

Zaradio je nominaciju za Zlatni globus tumačeći Mikea, a istu nagradu osvojio je nešto kasnije kada je igrao naslovnog Ernesta Hemingwaya u miniseriji "Hemingway".

Također, nešto noviji jaki naslov je "Bijeg iz zatvora", u kojem se modernoj publici predstavio kao Henry Pope i teško da će im ikada izaći iz glave u toj ulozi, dok se od televizijskih ostvarenja još može spomenuti i solidno uspješni "Titus" s početka ovog tisućljeća.

Šest mjeseci zatvora i obraćenje

Kad smo već kod zatvora, bio je gost i tamo. Sredinom osamdesetih zbog kokaina je dobio šest mjeseci zatvora, odslužio ih je pošteno, usput je prešao na katoličanstvo jer mu je cimer bio svećenik s uvjerljivom životnom pričom.

Nigdje ne piše kako je on dospio iza rešetaka, ali ne mora se baš sve ni znati. Ono što se mora, ili što bi barem filmofili trebali znati, to su neki osnovni podaci o Stacyju Keachu i barem je to današnjim omažom ispunjeno. Nije to prevelika stvar, ali je lijep početak.