VEČER uoči koncerta Marka Perkovića Thompsona u centru Zagreba, u Bogovićevoj ulici, začula se ustaška budnica "Jure i Boban". Pjesmu, koja slavi zapovjednike Crne legije Juru Francetića i Rafaela Bobana, pjevala je grupa mladih ljudi, mahom hrvatske mladeži. O tom incidentu, ali i o širem društvenom kontekstu Thompsonove popularnosti među mladima, za N1 je govorio sociolog Ivan Roško.

Pjesma "Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana" otvoreno slavi dvojicu ustaških časnika i simbol je ekstremnog desnog revizionizma.

>> Tko su bili Jure i Boban? "Među leševima su bile žene, djevojke, djeca..."

"Za društvenu higijenu bilo bi dobro da se to stavi ad acta"

"Ne vjerujem da će se Thompson posebno oglasiti oko ovakvih stvari, kao što to nije činio ni dosad", rekao je Roško.

"Njegov uspjeh mu omogućava da se oko pjesama poput 'Jure i Boban' ni ne oglašava niti da se javno ograđuje. Naravno, za društvenu higijenu bilo bi dobro da se te stvari jasno osude i ostave iza nas", dodao je.

Roško ističe kako među okupljenima u Bogovićevoj nisu svi pjevali istim žarom te da se većinom radilo o mladim ljudima koji nisu ni bili rođeni kada su počele kontroverze vezane uz Thompsona.

"Thompson nema konkurenciju u domoljubnoj glazbi, zato je popularan"

"Velika je vjerojatnost da su mnogi u nekom trenutku na utakmicama ili vjenčanjima pjevali Thompsona, a da to nisu doživjeli kao nešto problematično. Ovo što se dogodilo mislim da je ipak glasna manjina", kaže Roško i naglašava: "Ova pjesma nije ni Thompsonova, nego pjesma o dva ratna zločinca iz Drugog svjetskog rata."

Na pitanje tko se protivi Thompsonovom djelovanju, Roško odgovara: "Dio političke elite, posebno lijevog centra, dio intelektualaca i javnih radnika. No koliko su u tome uspješni? Ne previše."

"Thompson je i dalje bez ozbiljne alternative kad je riječ o izražavanju domoljubnih emocija u glazbi. Većina njegovih pjesama obraća se širokom krugu ljudi. Ljudi imaju potrebu osjećati da su dio nečeg većeg, a kod mladih je ta potreba još izraženija", zaključuje Roško.