JESTE li se ikad osjećali da ne dajete dovoljno u vezi? Ili pitali zašto stalno pokušavate udovoljiti svima, čak i kad to ide na štetu vas samih? Privlačite li uporno emocionalno nedostupne partnere? Ako vam je to poznato i ako vam se isti obrasci stalno ponavljaju, moguće je da nosite ono što se naziva "majčinskom ranom".

Što je majčinska rana

"Majčinska rana odnosi se na emocionalni trag koji ostavlja rani odnos s majkom", rekla je za HuffPost Lindsay O'Shea, klinička psihologinja. "Najčešće se vrti oko osjećaja vlastite vrijednosti i toga jesmo li vrijedni ljubavi, zatim oko emocionalne povezanosti ili njezina izostanka, potrebe da ugađamo drugima, perfekcionizma, straha od napuštanja i pretjerane odgovornosti za tuđe emocije."

"U odrasloj dobi to se može pokazivati kao preuzimanje previše odgovornosti u vezama, teškoće s postavljanjem granica bez osjećaja krivnje, velika osjetljivost na tuđa raspoloženja, tjeskoba u bliskim odnosima i jaka samokritičnost. U pozadini svega često je potreba da budemo voljeni, umireni i viđeni." S tim se slaže i Jasmin Lee Cori, autorica knjige Emocionalno odsutna majka.

"Rana ostaje u djetetu koje je u međuvremenu odraslo. Ne radi se o etiketiranju majki, nego o osjećajima, uvjerenjima i obrascima ponašanja koji nastaju kada odnos s majkom sadrži štetne elemente i djetetu ne daje ono što mu treba."

Znakovi majčinske rane u odrasloj dobi

Majčinska rana najčešće se vidi u odnosima - ljubavnim i prijateljskim. Prema O'Shei i Cori, neki od znakova mogu biti osjećaj da ste odgovorni za tuđe emocije, jaka potreba za odobravanjem i privlačenje emocionalno nedostupnih ljudi. Možda se previše ispričavate, dajete više nego što dobivate i imate osjećaj da ljubav morate zaslužiti. Možda se bojite razočarati druge, mučite se sa samopouzdanjem i imate osjećaj da vam nedostaje podrške.

Drugi znakovi mogu biti teško prihvaćanje vlastitih potreba, emocionalna glad, teškoće u primanju ljubavi i održavanju bliskosti, usamljenost i osjećaj da ne pripadate. Neki ljudi ne znaju kako obraditi vlastite emocije, stalno imaju osjećaj da im nešto nedostaje, bore se s depresijom, ovisničkim ponašanjem, nesigurnošću, perfekcionizmom i samokritikom te teško pronalaze vlastiti glas i ono što ih doista veseli.

Što poduzeti?

Iscjeljivanje majčinske rane ne znači nužno prekid odnosa ni suočavanje s majkom. Više se radi o tome da preuzmete odgovornost za vlastiti život i samopoštovanje.

O'Shea savjetuje nekoliko konkretnih koraka: prepoznajte obrasce iz djetinjstva u svojim odraslim odnosima, odvojite svoj identitet od uloga koje ste imali kao dijete, naučite razlikovati svoje osjećaje od tuđih, bolje upravljati emocijama, postavljati granice i graditi samopouzdanje. Važan dio procesa je i da sami sebi počnete pružati ono što vam je nekad nedostajalo te da ožalujete nezadovoljene potrebe.