POVEZANOST roditelja i djece, koja se gradi tijekom djetinjstva, može oslabjeti ili se potpuno prekinuti u odrasloj dobi. Odluka o prekidu kontakta s roditeljem nikada nije laka, no često je posljedica dugotrajnih štetnih obrazaca ponašanja koji narušavaju odnos. Studija objavljena u knjizi Fault Lines: Fractured Families and How to Mend Them pokazala je da je čak 27 posto ispitanika otuđeno od nekog člana obitelji, a 10 posto od roditelja ili djeteta, piše YourTango.

Obiteljski i bračni terapeut Dan Neuharth objašnjava da svatko ima svoje razloge za takvu odluku. "Važno je razumjeti da, iako otuđenje u obitelji često ima konkretan okidač, rijetko je riječ o ishitrenoj odluci. Obično se radi o nečemu što se dugo nakupljalo", rekao je. Trenutak kada se "prelije čaša" najčešće je rezultat dugotrajnog štetnog ponašanja koje je ozbiljno narušilo odnos.

1. Usmjerenost na mane

Kada roditelji stalno ističu pogreške umjesto da primijete uspjehe, riskiraju gubitak bliskosti u odrasloj dobi. Iako svi imaju svoje nesavršenosti, pretjerano kritični roditelji vide samo ono negativno. Takav pristup kod odrasle djece stvara osjećaj nedostatnosti, kao da ništa što učine nije dovoljno dobro.

"Roditeljska toplina i privrženost ključne su za zdrav psihološki razvoj. Djeci su potrebne kako bi razvila samopouzdanje, lakše preuzimala rizike i nosila se s razočaranjima. Bez te podrške dijete nema dovoljno razvijene vještine za samostalno nošenje s izazovima", objasnila je klinička psihologinja Mary Ann Little.

2. Potkopavanje samostalnosti

Roditelji čija su djeca kasnije prekinula kontakt često su potkopavali njihove odluke, pokušavali kontrolirati njihov život ili nisu prihvaćali njihove izbore. Teško su ih doživljavali kao samostalne osobe. Ako se takvo ponašanje nastavi i u odrasloj dobi, djeca osjećaju da im se ne vjeruje i da se ne poštuje njihova autonomija. Frustracija se s vremenom nakuplja i odnos puca.

3. Omalovažavanje osjećaja

Umanjivanje ili odbacivanje dječjih osjećaja iznimno je štetno i stvara duboko ogorčenje. Djeca žele biti saslušana i shvaćena. Kada roditelj na bolnu uspomenu odgovori rečenicama poput "preboli to" ili "nije bilo tako strašno", pokazuje da nema prostora za njihove emocije.

Psiholog Nick Wignall ističe da takav pristup koči emocionalni razvoj. "Ako stalno inzistirate na tome da se morate osjećati dobro, zapravo potiskujete negativne emocije. To dugoročno vodi većem nezadovoljstvu", rekao je.

4. Uvjetovana ljubav

Dok neki roditelji pružaju bezuvjetnu podršku, drugi ljubav vežu uz postignuća. Prema terapeutkinji Vienni Pharaon, takav pristup može imati ozbiljne posljedice.

"Kao dijete ste možda naučili da morate zaslužiti ljubav kroz uspjeh, ponašanje ili postignuća", objasnila je. To stvara uvjerenje da ljubav ovisi o savršenstvu, što dugoročno narušava odnos.

5. Financijska kontrola

Novac može postati sredstvo manipulacije. Roditelji ponekad uvjetuju financijsku pomoć poslušnošću ili pokušavaju utjecati na odluke djece.

"Niste dužni roditeljima zato što su vas uzdržavali. To je dio roditeljske odgovornosti", istaknula je terapeutkinja Jordan Pickell. Takav oblik kontrole često vodi osjećaju nemoći i udaljavanju.

6. Stvaranje drame

U svakoj obitelji postoje nesuglasice, ali roditelj sklon drami dodatno ih potiče. Favoriziranje djece, širenje tračeva i stalni sukobi narušavaju odnos. Djeca se često povlače kako bi zaštitila vlastiti mir.

7. Kronična negativnost

Stalan negativan stav iscrpljuje odnos. Roditelji koji se neprestano žale i emocionalno se oslanjaju na djecu stavljaju ih u neprirodnu ulogu. To s vremenom dovodi do udaljavanja.

8. Prebacivanje krivnje

Roditelji koji ne preuzimaju odgovornost često zauzimaju ulogu žrtve. Takvo ponašanje kod djece stvara ogorčenje i osjećaj nepravde, zbog čega se povlače iz odnosa.

9. Osjećaj prava na vrijeme djece

Neki roditelji smatraju da imaju pravo na vrijeme i pažnju svoje odrasle djece. Očekuju stalnu dostupnost i stavljaju svoje potrebe na prvo mjesto. Takav pritisak s vremenom postaje neizdrživ i narušava odnos.

10. Zlopamćenje

Roditelji koji stalno vraćaju stare pogreške otežavaju odnos. Dugotrajno zamjeranje i podsjećanje na prošlost stvaraju dodatnu napetost.

Psihoterapeutkinja Diane Barth ističe da je takvo ponašanje često povezano s osjećajem trajne povrijeđenosti. Iako je moguće popraviti odnos, ponekad dolazi trenutak kada promjena više nije moguća.

11. Prisiljavanje na oprost

Kada djeca pokušaju otvoreno razgovarati o povredama, roditelji ponekad očekuju brz oprost bez stvarnog suočavanja s problemima.

"Takvo opraštanje preskače važan emocionalni proces i dugoročno narušava povjerenje", upozorava savjetnik Dan Bates.

12. Ignoriranje osobnog razvoja

Roditelji koji ne prepoznaju promjene kod svoje djece zapravo ne prihvaćaju njihov razvoj. Odbijanje da ih vide kao odrasle osobe može dovesti do osjećaja neprihvaćenosti i konačnog prekida odnosa.