KADA vam dijete s ADHD-om neprestano proturječi, lako je upasti u začarani krug frustracije koji brzo preraste u svađu. No, ako primjećujete da se takvo ponašanje često ponavlja, važno je razumjeti da dijete to ne radi zato što je "zločesto", manipulativno ili vas namjerno provocira. Iza takvih reakcija često se kriju poteškoće s regulacijom emocija, potreba za povezanošću ili pokušaj nošenja sa situacijama koje mu djeluju prezahtjevno i nepredvidivo.

Kako bi prekinula taj obrazac, Allison Solomon, savjetnica za roditelje koja i sama ima ADHD te odgaja troje neurodivergentne djece, na TikToku je podijelila svoj najvažniji savjet: "Prestanite se svađati sa svojom djecom."

Solomon objašnjava da "mozak osobe s ADHD-om nema dovoljno dopamina, a upravo je on potreban za aktivaciju dijela mozga zaduženog za racionalno razmišljanje i samokontrolu, prefrontalnog korteksa". Smatra da roditelji koji uzvraćaju svađom mogu nesvjesno postati "negativan izvor dopamina" za dijete.

Što se događa u mozgu djeteta s ADHD-om tijekom svađe?

Dr. Chris Abbott, glavni medicinski direktor centra Care ADHD, kaže da postoje dokazi kako mozak osobe s ADHD-om snažnije reagira na podražaje povezane s nagradom pa intenzivne emocionalne situacije, uključujući sukobe, mogu djelovati stimulirajuće. Ipak, naglašava da to ne znači da djeca namjerno traže svađe kako bi dobila "dozu dopamina".

"ADHD je povezan s razlikama u regulaciji dopamina. Interakcije visokog intenziteta, poput svađa, mogu nakratko povećati uzbuđenje i razinu dopamina, zbog čega dijete postaje budnije i angažiranije", objašnjava dr. Abbott. "U tom smislu sukob može djelovati poticajno, bez obzira na to kako je nastao."

Svađe su emocionalno intenzivne pa kod djece koja se često osjećaju nedovoljno stimulirano snažne emocije, čak i negativne poput ljutnje ili frustracije, mogu djelovati energizirajuće i teško ih je prekinuti.

Stručnjak dodaje da svađanje često nije pravi problem, već način na koji dijete pokazuje unutarnje teškoće. Umjesto da se samo nosi s frustracijom, promjenama ili zahtjevima, što kod ADHD-a može biti vrlo izazovno, dijete te emocije ponekad usmjerava prema drugima kroz sukob.

Ponekad svađa nema veze sa stimulacijom, nego s izbjegavanjem neugodnih zadataka, primjerice domaće zadaće ili odlaska na spavanje. U drugim slučajevima riječ je o emocionalnoj preopterećenosti. "Disregulaciju kod ADHD-a često potiču osjetljivost na odbijanje, frustracija i teškoće s emocionalnim prijelazima, a ne želja za izazivanjem sukoba", kaže dr. Abbott. "To nisu proračunati postupci, nego reakcije djece koja još uvijek uče upravljati snažnim emocijama."

Kako ističe, ono što izvana izgleda kao svađa često je zapravo dijete koje se bori s emocijama, traži povezanost ili pokušava razumjeti situaciju koja mu djeluje teško i nepredvidivo.

Savjeti za roditelje

Allison Solomon smatra da je najbolji način za prekidanje tog obrasca smanjiti emocionalnu reakciju roditelja i ne ulaziti u raspravu. S tim se slaže i dr. Abbott. "Pokušajte smanjiti emocionalni intenzitet situacije. Smireni i kratki odgovori često sprječavaju eskalaciju", savjetuje.

Ako se ipak nađete uvučeni u prepirku, preporučuje da pokušate odgovoriti na emociju koja stoji iza ponašanja, a ne na samu svađu. "Zapitajte se: ‘Što mojem djetetu sada treba da bi se osjećalo shvaćeno?’ To pitanje obično vodi prema rješenju, za razliku od pitanja: ‘Kako da zaustavim ovo ponašanje?’" Rečenice poput: "Čini se da si sada jako frustriran/a" mogu pomoći više od ulaska u raspravu.

Dr. Abbott savjetuje i postavljanje jasnih i dosljednih granica kako bi se smanjilo pregovaranje te prepoznavanje situacija koje mogu biti okidači, posebno tijekom prijelaza između aktivnosti ili postavljanja zahtjeva. "Važno je djecu učiti alternativnim načinima nošenja s frustracijom, primjerice uzimanju kratke pauze prije nego što izraze osjećaje", dodaje.

Kada se dijete ponaša smireno i ne ulazi u sukob, važno je to primijetiti i pohvaliti. Jednako je važno pružati mu pozitivnu pažnju i u drugim situacijama. "Tako svađa neće postati glavni način povezivanja s roditeljima", zaključuje dr. Abbott.