ZAGREPČANKA Višnja Šoštarić već više od godinu dana čeka odgovor tužiteljstva o tome što se 1981. dogodilo s njezinim sinom. Dijete je rodila 24. kolovoza te godine, a 19. rujna iz ondašnje bolnice Dr. Mladen Stojanović, današnjeg KBC-a Sestara milosrdnica, javili su da joj je sinčić preminuo.

Tijelo djeteta nikada nije dobila, a za većinu dokumentacije je bolnica tvrdila da je uništena. Tek nedavno su na zahtjev Pučke pravobraniteljice dostavili patološki nalaz iz kojeg proizlazi da je smrt posljedica brojnih malformacija, te obostrane upale pluća.  

No majci tijelo nije pokazano tijelo djeteta niti joj je omogućeno da organizira sprovod. Kako su se rodni i smrtni list iznenada pojavili tek 2025., nakon što je godinama dobivala odgovor da dokumenti ne postoje? Zašto su u dokumentima krivi podaci o djetetu? To su pitanja koja Višnja Šoštarić pokušava rasvijetliti uvjerena da je njezin sin možda jedna od žrtava tzv. fenomena nestalih beba. Priznaje nam da joj je svaki dan sve teže. 

Presuda protiv RH zbog neučinkovitih istraga

Za fenomen nestalih beba šira javnost doznala je prije nekoliko godina kada je Europski sud za ljudska prava donio presudu protiv Srbije, a lani i protiv Hrvatske, zbog neučinkovitih istraga smrti brojne novorođenčadi u zadnjim desetljećima prošlog stoljeća. Istovremeno, postoji i sumnja da je u bivšoj Jugoslaviji tajna služba UDBA stajala iza lanca trgovine djecom za koju su roditeljima govorili da su umrla na porodu ili u prvim danima života.

Kada je vidjela recentne medijske izvještaje o tome, Višnja Šoštarić odlučila je ponovno intenzivirati potragu za istinom o sudbini svog prvorođenog sina. U razgovoru za Index objašnjava kako je i tada, 1981., te u prvim godinama koje su slijedile, pokušavala saznati što se stvarno dogodilo, no svi njezini napori ostali su bez uspjeha. Ubrzo je rodila i drugo dijete kojem se morala posvetiti.

"Mogla ga je vidjeti samo kroz staklo"

U bolnicu je bila primljena 24. kolovoza 1981. u devetom mjesecu trudnoće te je istoga dana rodila dječaka. Nakon poroda zadržana je nekoliko dana, dok je dijete ostalo na pedijatriji zbog navodnih zdravstvenih problema koji joj, kako tvrdi, nikada nisu detaljno objašnjeni. Fizički kontakt s djetetom nije joj omogućen. Svakodnevno je dolazila u bolnicu i donosila mlijeko, ali sina je, prisjeća se, mogla vidjeti samo kroz staklo.

Bio je 19. rujna 1981. kada su ona i suprug dobili telegram iz bolnice u kojem ih se obavještava da je dijete umrlo istoga dana ujutro.

Kada je došla tražiti tijelo sina kako bi organizirala sprovod, medicinske sestre rekle su joj da se u takvim slučajevima sprovod ne organizira te da ne može vidjeti tijelo. Samo su joj pokazali prema inkubatoru u kojem se dijete do tada nalazilo.

Desetljećima je pokušavala doći do dokumentacije, a u Matičnom uredu čak su joj rekli da podaci o rođenju i smrti njezina sina ne postoje.

Dokumenti koji otvaraju nova pitanja

Preokret se događa 2025., nakon medijskih izvještaja o slučajevima nestalih beba i presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju mama koje su tužile Hrvatsku. Tada ponovno kreće tražiti dokumente. KBC Sestre milosrdnice odgovara joj da je većina dokumentacije iz 1981. uništena u poplavi te dostavlja samo presliku stranice rađaonskog protokola. 

Nakon toga u matičnom uredu iznenada pronalazi rodni i smrtni list djeteta, iako joj je prethodno rečeno da oni ne postoje.

Dokumenti, međutim, otvaraju nova pitanja. Na rodnom listu nema imena ni prezimena djeteta. Na smrtnom listu pojavljuje se prezime Šoštarić, ali je pogrešno navedeno ime oca, Milan umjesto Ivica Šoštarić.

Posebno je sporan vremenski slijed upisa. Iz dokumentacije proizlazi da je rođenje upisano 23. rujna 1981., četiri dana nakon smrti djeteta, dok je smrt evidentirana tek 19. listopada 1981., mjesec dana kasnije. Dodatnu sumnju izaziva i činjenica da je u smrtnom listu navedeno da je dijete umrlo 19. rujna 1981. u 21:45 sati, iako majka tvrdi da je telegram o smrti dobila već tijekom popodneva istog dana.

Na upit Pučke pravobraniteljice institucije uzvraćaju da se radilo o običnim pogreškama, dok bolnica sada iznenada dostavlja i obdukcijski nalaz djeteta. Ranije su tvrdili da je sve uništila poplava.

"Nije moguće utvrditi sve okolnosti slučaja"

Index je u dva navrata poslao upite KBC-u Sestre milosrdnice, iz kojeg su odgovorili kako je prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji evidentirano rođenje i smrt djeteta.

"O tome postoje službeni zapisi sastavljeni u vrijeme događaja. Ističemo da KBC Sestre milosrdnice raspolaže isključivo dokumentacijom koja je sačuvana iz tog razdoblja te da, s obzirom na protek vremena i tadašnje propise i praksu, nije moguće utvrditi sve okolnosti slučaja u većem opsegu od onoga što proizlazi iz postojeće dokumentacije. Također naglašavamo kako danas na Klinici za ženske bolesti i porodništvo ne radi niti jedan djelatnik iz tog razdoblja, slijedom čega nije moguće pribaviti dodatna neposredna saznanja izvan dostupnih zapisa", navode, ignorirajući pritom zahtjev da objasne zašto bolnica nije obitelji predala tijelo djeteta.

Iz Grada Zagreba poručuju kako su u matici rođenih i matici umrlih za dijete Višnje Šoštarić upisani isti podaci, datum rođenja, datum smrti, mjesto rođenja, mjesto smrti, državljanstvo, ime i prezime roditelja. Osobno ime djeteta nije upisano jer otac i majka nikada nisu došli u matični ured odrediti osobno ime svojem djetetu. "Nadležna zdravstvena ustanova prijavila je činjenicu rođenja i činjenicu smrti djeteta", odgovorili su.

Višnja Šoštarić pak tvrdi da je bila u matičnom uredu nedugo nakon smrti sina, no službenica ju je zbunjeno gledala i nije imala informaciju o tome da su rođenje i smrt njezina djeteta upisani.

Do nje su došle i informacije da su bolnice u ono vrijeme mrtvu novorođenčad bacale u medicinski otpad. To ju je dodatno potreslo. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu za Index kaže da još uvijek o svemu provodi izvide.

Zašto Hrvatska nije ništa poduzela?

Ovaj slučaj dolazi u trenutku kada je Hrvatska prema presudi Europskog suda za ljudska prava trebala provesti učinkovitu istragu smrti i nestanaka beba s kraja prošlog stoljeća. No, kako je potvrdila odvjetnica Antonija Galić Kondža, koja je zastupala majke nestale djece, ništa se u proteklih gotovo godinu dana nije dogodilo. "Do 30. lipnja ove godine Hrvatska ima rok za implementaciju odredbi iz presude, a kako se još ništa nije dogodilo, o tome ću obavijestiti Europski sud za ljudska prava. Odbor ministara Vijeća Europe, koji nadzire provedbu presuda, dat će svoju procjenu", rekla je odvjetnica majki za Index.

Jedan od naloga presude bila je uspostava zakonskog okvira za nezastarijevanje ovakvih slučajeva kako bi se istrage mogle neometano nastaviti, a ideja je i uvođenje dobrovoljnog registra DNK preko kojeg bi roditelji i djeca koji sumnjaju da su žrtve ovih otmica mogli obaviti provjere. Ništa od toga nije napravljeno.