DUNJA Perković gotovo je 15 godina živjela i gradila karijeru u inozemstvu. Mogla je ondje ostati, no odlučila se vratiti u Slavoniju i OPG Vujkina kuća, koji su vodili njezini roditelji, pretvoriti u mjesto na koje ljudi ne dolaze samo po domaće proizvode, nego i po iskustvo. Danas ondje organizira kulinarske radionice, razvija ruralni turizam, priprema nove proizvode i želi gostima pokazati onu Slavoniju kakvu rijetko vide turistički vodiči.

U razgovoru nam je ispričala zašto se vratila, kako nastaje jedna sasvim drugačija slavonska priča i zašto vjeruje da je najvrjednije ono što se događa za stolom.

Put ju je odveo natrag u Slavoniju

OPG Vujkina kuća postoji još od 2003. godine i nalazi se u Slobodnici, ali Dunja priznaje da tada nije ni pomišljala da će upravo taj obiteljski posao jednog dana postati njezin životni poziv.

"Da mi je tada netko rekao da će dvadesetak godina kasnije upravo ta obiteljska priča postati moja životna priča, vjerojatno bih se nasmijala. Završavala sam fakultet, razmišljala o karijeri i vjerovala da će me život odvesti sasvim drugim putem. I odveo me."

Nakon gotovo petnaest godina života u inozemstvu početkom 2025. godine vratila se u Slavoniju. Kaže da je upravo pandemija promijenila njezin pogled na život. "Godine provedene izvan Hrvatske donijele su mi prekrasna iskustva, prijatelje i profesionalni razvoj, ali s vremenom sam shvatila kako uspjeh nije uvijek isto što i ispunjenost."

Dodaje kako je odgovor na pitanje gdje želi živjeti došao polako, ali je bio vrlo jednostavan. "Želim živjeti život koji će jednog dana biti vrijedan spomena. Za mene je taj put vodio natrag u Slavoniju."

Ne žele prodavati samo proizvode, nego uspomene

Na gospodarstvu danas uzgajaju trešnje, višnje, šljive, kruške, jabuke, maline, kupine, rajčice i dunje, no Dunja kaže da joj plodovi nisu krajnji cilj. "Ne želim da naši proizvodi budu još jedna staklenka na polici. Voljela bih da svaki od njih nekoga podsjeti na dan proveden kod nas, u Vujkinoj kući."

Posebno mjesto u budućnosti gospodarstva imat će dunje, koje bi trebale postati srce njihove proizvodnje nakon prvog većeg uroda ove jeseni. Uz njih uzgajaju i pistacije, što je za Slavoniju još uvijek prilično neuobičajeno.

"Posebno me veseli i nasad pistacija, možda neuobičajen za Slavoniju, ali upravo takve stvari volim - spojiti tradiciju s nečim novim."

"Ne želim da ljudi samo prespavaju jednu noć"

Osim poljoprivrede, Vujkina kuća razvija i ruralni turizam. No cilj nije samo ponuditi smještaj. "Ne želim da ljudi dođu prespavati jednu noć. Želim da na nekoliko dana postanu dio našeg života."

To, kaže, znači jutarnju kavu u dvorištu, branje voća i povrća, zajedničko mijesenje piroga i duge razgovore za stolom. "Slavonija nema more. Ali ima nešto što danas postaje sve vrjednije - imamo mir, ljude koji će vas dočekati kao gosta, a ispratiti kao prijatelja."

Radionice na kojima su razgovori važniji od recepata

Jedan od najuspješnijih projekata posljednjih mjeseci postale su radionice pripreme piroga, tradicionalnog jela koje povezuje Posavinu i obitelji doseljene iz Galicije, među kojima su bili i njezini preci, a od početka godine organizirali su više od dvadeset radionica.

"Na svakoj mijesimo tijesto, punimo piroge, kuhamo ih ili pečemo, ali ono što se zapravo događa za stolom puno je važnije od samog recepta", kaže i dodaje kako upravo tada nastaje ono zbog čega ljudi dolaze.

"Ljudi se prisjećaju svojih baka, pričaju obiteljske priče, razmjenjuju uspomene i često se prvi put nakon dugo vremena prepuste razgovoru bez gledanja na sat."

Birokracija usporava planove

Sljedeći veliki korak bit će prerada vlastitog voća, iako priznaje da realizacija ide puno sporije nego što bi željela. "Administracija i izostanak sustavne podrške razlozi su zbog kojih se poljoprivrednici rijetko odlučuju na proširivanje poslovanja", kaže i dodaje da vjeruje kako će većina novih proizvoda stići na tržište do kraja godine.

"Želim da gotovo sve što gost kuša u Vujkinoj kući postane proizvod. Da gost, kad krene kući, ponese malu bocu ili staklenku i kod kuće ponovno osjeti dio onoga što je doživio ovdje", kaže. No, ističe da proizvode ne želi prodavati samo kao proizvode, već kao nastavak jedne lijepe uspomene.

"Tradicija nije recept, nego kuhinja puna ljudi"

Iako često govori o tradiciji, Dunja smatra da se ona danas često pogrešno shvaća. "Mislim kako danas često romantiziramo tradiciju. Govorimo o starim receptima, starim kućama i običajima, a zaboravljamo ono najvažnije - ljude."

Za nju tradicija nije recept zapisan na papiru, već "kuhinja puna ljudi. Miris koji se širi kućom. Razgovori koji traju satima dok se priprema neko jelo za obiteljsko okupljanje". Zato su joj, primjerice, piroge puno više od slavonskog specijaliteta.

"One su sjećanje na moju baku. Podsjetnik kako neke stvari vrijedi raditi polako. Ne zato što je tako brže ili praktičnije, nego zato što upravo u toj sporosti nastaju razgovori, smijeh i uspomene."

Desert kojim zahvaljuje Slavoniji

Za kraj razgovora s čitateljima Index Fooda podijelila je recept za desert koji je sama osmislila - Slavonsku brazdu. "To je desert koji je nastao u Vujkinoj kući. Brojni gosti su ga probali i dobio je brojne pohvale pa ga smatram svojim malim doprinosom slavonskoj gastronomskoj priči."

"Slavonska brazda inspirirana je našom crljenicom, zemljom koja hrani, čuva i iz godine u godinu daruje plodove od kojih nastaju najljepše obiteljske priče. To je moj način da joj za sve to kažem hvala", kaže Dunja za kraj, a cijeli recept za ovaj desert pronađite ovdje.