POSJETILI smo Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež na zagrebačkim Krugama, privremenoj lokaciji na kojoj su posljednjih mjeseci zbog obnove zgrade u Kukuljevićevoj, te upoznali njihovog novog terapijskog psa Freyu.

Ova njemačka bokserica položila je ispit za terapijskog psa prije nešto manje od tri tjedna, pa tako sada svojoj trenerici i vlasnici, kliničkoj psihologinji Ivi Zečević, pomaže u svakodnevnom radu s djecom. Freyin zadatak nije samo utješiti i oraspoložiti djecu. Dapače, to uglavnom čini odraslima, dok s djecom obavlja prave zadatke.

"Prvu polovicu vremena Freya provede odmarajući jer ja obavljam preglede i dijagnostiku, a kada dođu djeca koja su u terapiji, onda se vade svi ovi rekviziti koje vidite i tada Freya postaje glavna zvijezda", kaže Zečević, koja je vlasnica još jednog terapijskog psa koji radi u bolnici, graničarske škotske ovčarke (border collie) Jupi.

Zna izvlačiti karte, pritiskati gumbe...

Freya je na svom školovanju naučila pritiskati gumbe, izvlačiti karte iz ruke, tražiti skriveno sakrivene keksiće i rješavati prave interaktivne igre. To ne samo da izgleda impresivno, već je i jako korisno u radu.

"Većina djece kod mene su ona koja uopće ne bi dolazila na terapiju da nemam psa. To je glavni razlog zbog kojeg koristim terapijskog psa u radu - on motivira dijete da dođe", objašnjava klinička psihologinja bolnice. "Uz to, djeca bi inače teško htjela pričati o osjećajima i teškim temama. Uz psa to sve ide super: em dolaze, em pričaju, a uz to ispituju svoje roditelje da dolaze ranije kako bi se podružili sa psom".

Kada ne sudjeluje aktivno, Freya s klincima odlazi na neurofeedback i EEG pa sjedi uz njih dok oni obavljaju preglede i terapije. Do kraja našeg posjeta, u kojem smo mi bili u ulozi djeteta, a tijekom kojeg nam je psihologinja demonstrirala što sve Freya može, pomislili smo isto kao i klinci: želimo ostati još kratko, samo kako bismo se podružili sa psom.

Pas može ono što čovjek ne može

"Došao mi je dječak od četiri godine koji ima autizam, gotovo uopće ne surađuje sa stručnjacima. Stavila sam Freyu u boks za svaki slučaj, ali on se oduševio kad ju je vidio. Davao joj je lizalicu, autiće, uz nju je htio sve", prepričava nam Zečević jedan nedavni slučaj koji je doživjela uz Freyu. "Bilo mi je preslatko kada je skinuo tenisice, legao na njezin ležaj i rekao da ide spavati sa psom. Sa mnom je cijelo vrijeme surađivao, uspjeli smo postići čuda".

Takve situacije, u kojima pas uspije ono što čovjek ne može, događaju im se relativno često. Jednostavnim trikovima, na razini fore "kupit ćemo sladoled u povratku", djeca koja inače ni u ludilu ne bi htjela primiti knjigu ili olovku u ruke, Freyi do kraja terapije čitaju i crtaju.

"Jednom dječaku sam nacrtala krug i rekla mu da to predstavlja Freyinu zdjelicu, pa mu rekla da će Freyi moći dati onoliko keksića koliko krugova nacrta u toj zdjelici. Odmah i bez problema ih je nacrtao", prepričava dalje Zečević. "S drugim dječakom sam nahranila Freyu i onda mu rekla kako ona baš voli kada joj se čita nakon ručka. Na to je dječak slegnuo ramenima, sjeo pokraj nje i počeo joj čitati".

Roditelji traže pse kao ljubimce

Ovakve reakcije klinaca često potaknu i roditelje da nabave psa, no Zečević im uvijek naglašava kako ovčari i bokseri nisu "klasičan izbor" kada su u pitanju terapijski psi. Psihologinja ih je odabrala, za razliku od uglavnom viđenih labradora i zlatnih retrivera, baš iz vlastite znatiželje.

"Oduvijek mi je bila želja imati border collieja pa sam od početka cijelog procesa gledala da izaberem baš tu pasminu. Bilo mi je važno pronaći psa koji je motiviran, ali i nježnijeg, smirenijeg karaktera, izrazito usmjeren na ljude i druženje, uz stabilan temperament. Što se tiče Freye, ovo nam je treća bokserica i mi ih stvarno volimo jer su jako zabavni psi, šašavi su i stalno nas nasmijavaju", odgovara Zečević.

"Bokseri su poput klinaca koji nam dolaze: hiperaktivci, oni koji se vole zabavljati, pa je po tome bokser nama bio super izbor. Border collie Jupi je više poput savršene učenice koja prolazi s 5.0, uvijek sve zna, uzornog je vladanja pa super odgovara takvim klincima koji imaju neke druge poteškoće", objašnjava klinička psihologinja.

Oraspoloži i ostale djelatnike bolnice

Zečević je osobno spoj rada sa psima i djecom doživjela kao ispunjenje životnog sna, u kojem sada uživa i ostatak bolnice. Oko 70 % djelatnika obožava pse, kaže nam psihologinja, pa joj je utoliko bilo lakše pokrenuti cijelu priču i u njihovoj bolnici.

"Freya mi pomaže da se oraspoložim. Otkako je imamo, primjećujem da su djeca puno otvorenija i opuštenija, ne doživljavaju terapiju kao obavezu, već kao zabavu i igru. To je odlično jer tako djeca puno bolje funkcioniraju", govori nam i Ivin kolega psiholog, Robert Kovačević.