PSEĆI lavež mogao bi sadržavati više informacija nego što mislimo, a znanstvenici sada koriste umjetnu inteligenciju kako bi istražili komunikaciju među životinjama. Dok vlasnici lavež često tumače kao znak uzbuđenja, frustracije ili opreza, znanstvenici s Tehnološkog sveučilišta u Kaunasu (KTU) u Litvi vjeruju da alati za strojno učenje mogu otkriti skrivene obrasce u glasanju pasa. Ti bi obrasci mogli pružiti uvid u emocionalno stanje ljubimca i situaciju na koju reagira, piše Newsweek.

"Najviše me iznenadilo koliko se informacija zapravo može kodirati u glasanju psa", rekao je Rytis Maskeliūnas, profesor na Fakultetu informatike KTU-a. "Lako je pomisliti da je lavež samo općeniti izraz uzbuđenja, ali ako pogledamo cijeli kontekst, uključujući opće ponašanje psa, vidimo obrasce koji su povezani s različitim emocionalnim stanjima i situacijama."

Što umjetna inteligencija može naučiti iz laveža

Kako bi istražili te obrasce, Maskeliūnas i njegovi kolege analizirali su snimke njemačkih ovčara. Cilj im je bio provjeriti mogu li sustavi strojnog učenja razlikovati emocionalna stanja isključivo na temelju zvuka. Tim je snimke podijelio u četiri kategorije: sreća, ljutnja, cviljenje i usamljenost.

Analizirali su frekvenciju i trajanje zvukova, a rezultati pokazuju da glasanje pasa sadrži akustične obrasce povezane s tim stanjima. U prepoznavanju ljutitog laveža sustav je pokazao prilično visoku pouzdanost. Ipak, Maskeliūnas ističe da je jedna od najvažnijih spoznaja ovog istraživanja da prepoznavanje emocija i razumijevanje komunikacije nisu ista stvar.

"Ta je razlika vjerojatno najzanimljiviji dio ovog područja za mene, a vjerojatno i za većinu vlasnika. Što pažljivije promatramo ponašanje svojih ljubimaca, to više shvaćamo koliko tu informacija može biti i koliko još moramo naučiti o njihovu značenju", rekao je.

Razlika između emocije i komunikacije

Znanstvenici vjeruju da glasanje pasa vjerojatno sadrži i emocionalne izraze i komunikacijske signale, ali dokazivanje ovog drugog i dalje je velik izazov. Jedna od hipoteza, kaže Maskeliūnas, jest da lavež ne prenosi samo informacije o emocijama, nego i o situaciji u kojoj se pas nalazi. Ostaje otvoreno pitanje koriste li psi namjerno određene zvukove kako bi prenijeli specifične poruke.

"Ključno je promatrati ne samo zvuk, nego i tko ga proizvodi, u kojem kontekstu i kako drugi psi i životinje oko njih reagiraju", dodao je. Ako određeno glasanje dosljedno izaziva specifičnu reakciju kod drugih pasa, to bi bio jači dokaz da se zvuk koristi kao komunikacijski signal, a ne samo kao izraz trenutnog osjećaja.

Što bi nam psi mogli poručivati

Znanstvenici zasad ne tvrde da umjetna inteligencija može prevesti lavež u rečenice poput "Gladan sam" ili "Želim van". Umjesto toga, tehnologija bi mogla pomoći u prepoznavanju obrazaca koji otkrivaju promjene u emocionalnom stanju ili ponašanju psa.

Maskeliūnas objašnjava da su neke razlike u glasanju ljudima teško čujne, ali bi ih sustavi strojnog učenja mogli otkriti. S vremenom bi takav sustav mogao naučiti uobičajene obrasce glasanja pojedinog psa i prepoznati odstupanja povezana sa stresom, nelagodom ili strahom.

"Realnija i korisnija primjena u budućnosti jest sustav koji nam kaže nešto poput: 'Zvukovi koje vaš pas proizvodi vrlo su neobični u usporedbi s njegovim uobičajenim glasanjem'", rekao je. To je još uvijek daleko od točnog prijevoda, ali bi vlasnicima dalo novi alat za uočavanje promjena koje bi inače bilo teško primijetiti.

Izazovi u dešifriranju psećeg jezika

Najveća prepreka je prijelaz s prepoznavanja obrazaca na razumijevanje onoga što ti obrasci psima zapravo znače. Za Maskeliūnasa bi sljedeći veliki korak bio testiranje izazivaju li signali koje je prepoznala umjetna inteligencija predvidljive reakcije kod drugih pasa.

Istraživači bi, primjerice, mogli pomoću modela identificirati određeno glasanje, a zatim taj zvuk reproducirati u kontroliranim uvjetima kako bi vidjeli kako drugi psi reagiraju.

"Ako to bude dosljedno funkcioniralo, imat ćemo puno jače dokaze da ne klasificiramo samo zvukove, nego da zapravo počinjemo razumjeti komunikaciju", rekao je. To bi znanstvenicima pomoglo da prestanu samo analizirati zvuk i počnu shvaćati ulogu signala u društvenom svijetu pasa.

"Već sada možemo otkriti akustične značajke koje ljudi vrlo teško čuju. Ali mislim da je sljedeći korak povezivanje tih značajki s ponašanjem psa i reakcijama okoline", zaključio je Maskeliūnas.