OSOBAMA koje su beskućnici, žrtve obiteljskog nasilja ili ekonomski ugrožene kućni ljubimci često su presudan izvor emocionalne podrške. Potvrdilo je to istraživanje koje je analiziralo iskustva stotinu osoba u ranjivim situacijama, a čiji su rezultati objavljeni u časopisu Frontiers in Psychology. Studiju su proveli Katedra Zaklade Affinity za životinje i zdravlje pri Autonomnom sveučilištu Barcelona (UAB) i zaklada FAADA, piše Phys.org.

Istraživanje, koje je obuhvatilo osobe u dobi od 19 do 80 godina, pokazuje da ljubimci imaju središnju ulogu u mrežama podrške ranjivih pojedinaca, koji ih smatraju članovima obitelji. Za 90 posto ispitanika, psi i mačke jedini su izvor podrške, jedina prilika za fizički kontakt i jedina prilika za brigu o drugom biću.

Čak 91 posto sudionika izjavilo je da u trenucima ljutnje ili tuge najviše žele biti sa svojim ljubimcem. Za njih 90 posto životinja je glavni razlog za ustajanje iz kreveta, a 71 posto vjeruje da bi ljubimac ostao uz njih i kad bi ih svi drugi napustili.

Ključni oslonac u teškim trenucima

Jaume Fatjó, istraživač s Odjela za psihijatriju i sudsku medicinu UAB-a i direktor Katedre Zaklade Affinity, kaže da mačke i psi imaju središnju ulogu u životima mnogih ranjivih ljudi.

Premda ne zamjenjuju ljudske odnose, "pružaju društvo i emocionalnu utjehu koji mogu biti presudni kada drugi izvori podrške nisu dostupni", objasnio je Fatjó. "Zaštititi vezu između tih pojedinaca i njihovih životinja znači zaštititi i njihovu dobrobit."

Studija je također otkrila da je jedna od najcjenjenijih osobina kućnih ljubimaca njihova stalna prisutnost, za razliku od ljudi, te sposobnost da pruže bezuvjetnu ljubav bez osuđivanja. To je posebno važno ranjivim osobama koje se često osjećaju stigmatizirano.

Ljubimci kao dopuna, a ne zamjena za ljude

Rezultati potvrđuju da kućni ljubimci ne služe kao zamjena za ljudske odnose, nego kao nadopuna socijalnim mrežama ranjivih osoba. "Studija dokazuje da veza između kućnih ljubimaca i ranjivih ljudi ne zamjenjuje ljudske veze, već ih obogaćuje", izjavila je Noe Terrassa, voditeljica socijalnog odjela u zakladi FAADA i suautorica istraživanja.

Autori studije stoga ističu da je nužno promicati sveobuhvatne programe socijalne podrške koji će spriječiti razdvajanje ljudi od njihovih životinja. Smatraju da je suradnja znanstvenih istraživanja i socijalnog djelovanja ključna za stvaranje učinkovitijih i uključivijih rješenja.

Isabel Buil, direktorica Zaklade Affinity, naglasila je da "znanstveno znanje dobiva posebnu vrijednost kada pomaže u rješavanju društvenih izazova". Prema njezinim riječima, ova studija "pruža dokaze koji su već omogućili poboljšanje socijalnih intervencija i usmjeravanje javnih politika koje uzimaju u obzir ulogu kućnih ljubimaca u mrežama podrške mnogih ljudi".

Zaključak istraživanja je da je zaštita veze između ranjivih pojedinaca i njihovih ljubimaca od presudne važnosti. U suprotnom bi ti ljudi izgubili značajan dio svoje ionako krhke socijalne mreže.