Foto: Katarina Dijaković

NAKON što je Grad Osijek raspisao javni poziv za izradu vizualnog identiteta vezano za kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture 2020. logo grada Osijeka napokon je izabran.

Izbor je provodio ocjenjivački sud koji su činili prof. dr. sc. Ivan Doroghy, redovni profesor na studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, Margareta Turkalj Podmanicki, dipl. pov. umj., članica Kulturnog vijeća Grada Osijeka, prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić, dekanica Umjetničke akademije u Osijeku, te zamjenici gradonačelnika grada Osijeka mr. sc. Denis Ambruš, dipl. ing. arh. i Vladimir Ham, dipl. oec.

Temeljem Ugovora o autorskom djelu autoru odabranog rada bit će isplaćen autorski honorar u iznosu od 15 tisuća kuna neto, a izabrani rad je onaj autorice Katarine Dijaković, diplomirane magistrice i inženjerke grafičke tehnologije .

"U sredini cijele priče razmišljala sam kao Osječanka i što znači biti na prijestolnici nečega. Htjela sam pokazati sve što Osijek ima i može pokazati, te da se ne mora nužno stavljati grad Osijek u centar te priče te on može postati kao nekakav posrednik koji druge umjetnike, događaje i aktivnosti stavlja u fokus. Stoga sam započela s manipulacijom tipografije, 'O' i 'S' gdje jedno slovo nosi drugo. Sam izgled slova 'O' može izgledati kao povećalo – ovisno o kutu promatranja, gdje grad Osijek služi kao medij koji amplificira sve što bi se događalo u i oko njega ako bi on postao prijestolnica kulture". rekla je Katarina novinarima portala Moj Osijek.

Osječka se dizajnerica osvrnula i na situaciju s tablicama Republike Hrvatske: "Mislim da je na jednoj razini vrlo neodgovorno provoditi natječaje na ovakav način. Ako se nešto objavi i provodi, potrebna je potpuna transparentnost. Neke manje prilagodbe uvijek se mogu tražiti naknadno, no ako je odabrano pobjedničko rješenje, ono je moralo zadovoljiti određene kriterije te se ne bi trebalo povlačiti. Treba stajati iza odluke, javnost nije uvijek najbolji sudac nekakvom dizajnerskom rješenju koje ne predstavlja Hrvatsku samo unutar granica naše države nego u cijelom svijetu, te isto tako hrvatska javnost nije jedina ciljana skupina. Tablice bi se trebale gledati u kontekstu europske unije te treba pronaći dizajnersko rješenje koje to i zadovoljava. Stoga smatram da mijenjanje dizajnerskog rješenja, zbog mišljenja dijela javnosti, nije dobar način. Vraćanje dva koraka unatrag nije rješenje za takvu situaciju".