ZNATE li zašto vrhunski sportaši, primjerice trkači, često trče s dva penisa? Naime, na obaveznoj doping kontroli sportaši se dosad pred liječnicima nisu imali obavezu skidati do kraja, već samo do pasa i "korijena penisa" što im omogućava da umjesto pravog izvuku lažni "alat" i "uriniraju iz njega", najčešće urin čist poput onoga kod maloga djeteta. Ostali alati za lažno uriniranje kojima se sportaši služe su razne neprimjetne bočice, najlon vrećice i naravno, kondomi, dok svjetske antidopinške organizacije pokušavaju svim silama spriječiti uzimanje zabranjenih sredstava na natjecanjima.

Zastarjele metode skrivanja urina poput lažnog penisa, ili kakve druge zgodne i prikladne alatke liječnicima je jednostavno otkriti - današnji standard doping kontrole sportašima nalaže da moraju biti potpuno goli od vrata do koljena kad daju svoje uzorke, ali snalažljivi sportaši sakrivanje tuđeg, čistog urina pretvaraju u umjetnost - u Hrvatskoj postoji slučaj otkrivenog "prijestupnika" kojem je zbog domišljatosti doživotno zabranjen pristup na sportska natjecanja, a i državna antidopinška agencija HADA sve više novca ulaže i u tehnologiju i u svoje ljudske resurse.

Povijest dopingiranja seže od početka 19. stoljeća

Ususret Olimpijskim igrama u Pekingu pitanje dopinga ponovo se aktualizira, s obzirom na to da ga ipak najčešće koriste atletičari i sportaši. Međutim, doping nije stvar modernog sporta, kako se to najčešće smatra - prvi evidentirani slučajevi potpomaganja nedozvoljenim sredstvima kako bi se došlo do željenog cilja dogodili su se još u 19. stoljeću, kada su europski biciklisti miješali heroin, kokain i šećerne tablete natopljene eterom, a osvajač olimpijskog maratona 1904. godine, Tom Hicks do cilja je došao uz pomoć strihnina i brandyja. Na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine danski biciklist Knut Jensen jer preminuo za vrijeme utrke uslijed uzimanja amfetamina, a slična je sudbina zadesila i poznatog britanskog biciklista Tommya Simpsona za vrijeme Tour de Francea 1967. godine.

V.V.