UMRO je Ivan Cvitešić, otac glumice Zrinke Cvitešić. Tužnu vijest objavila je njezina mlađa sestra Dinka na društvenim mrežama koje su zatvorene za javnost. Vijest je objavila Gloria.

"Najbolji roditelji na svijetu"

Zrinka je o ocu Ivanu i majci Višnji govorila rijetko, ali uvijek s velikom ljubavlju i zahvalnošću. Smatrala je da velik dio zasluga za njezinu impresivnu karijeru, od dječjih nastupa u Karlovcu do londonskog West Enda, pripada upravo obitelji. Jednom je za roditelje kratko rekla da je imala "najbolje roditelje na svijetu". Njezin otac Ivan, prema rijetkim intervjuima koje je davao, bio je emotivan i ponosan, ali nikada nije sebi pripisivao zasluge za kćerine uspjehe.

Kada je Zrinka 2014. osvojila prestižnu nagradu Laurence Olivier za ulogu u mjuziklu "Once", nije skrivao koliko ga je to dirnulo. Dodjelu je pratio iz Hrvatske. "Stislo se grlo, zasuzile oči... Preplavila me beskrajna sreća i tuga. Istovremeno", prisjetio se tada u razgovoru za Večernji list. Svoju stariju kćer opisao je kao "čudnu, jedinstvenu, svoju i svojeglavu", a za sebe je rekao da je tek ponosan otac koji joj je sa suprugom Višnjom mogao biti samo "zlatna potpora".

Odgoj ispunjen umjetnošću

Zrinka je sa sestrom Dinkom odrasla na Turnju pokraj Karlovca, u domu gdje je umjetnost uvijek bila prisutna. Majka Višnja deset je godina svirala orgulje u crkvi, a otac Ivan bavio se folklorom i pisao kratku prozu. Roditelji im, kako je Zrinka kasnije pričala, nikada nisu određivali životni put, iako su obje kćeri odmalena pokazivale umjetničke sklonosti.

Zrinka je sa šest godina krenula u osnovnu i glazbenu školu. Godinama je učila klavir i solo pjevanje, a kao djevojčica počela je nastupati i u karlovačkom Dramskom studiju, gdje joj je jedna od prvih uloga bila Pepeljuga. Iako ju je zanimala i veterina, ljubav prema kazalištu je prevagnula.

Koliko su roditelji bili spremni učiniti za kćeri, pokazuje i jedna Zrinkina uspomena iz djetinjstva. Obitelj je vozila rabljeni automobil iz Njemačke, dok je ona u svojoj sobi imala koncertni klavir. Nisu joj nametali vlastite želje niti od nje tražili uspjeh, ali su je u svemu bezrezervno podupirali.

"Uvijek su bili u publici - bilo na utakmicama, bilo na koncertima, predstavama, bilo na natjecanjima", prisjetila se jednom Zrinka.