POTEŠKOĆE sa sluhom kod djece mogu se očitovati kroz promjene u ponašanju, probleme s koncentracijom ili poteškoće u komunikaciji, upozoravaju audiolozi. Zbog toga se rani znakovi često pogrešno pripisuju nepažnji, umjesto da se prepozna mogući problem sa sluhom.

Liječnici pozivaju roditelje i učitelje da ne donose prebrze zaključke o djeci koja djeluju odsutno, sanjare ili ne slijede upute. Posebno je važno obratiti pažnju ako se takva ponašanja ponavljaju i kod kuće i u školi.

Clare Snelling, audiologinja i suvlasnica centra The Hearing Centres, objašnjava da se problemi sa sluhom češće otkrivaju analizom komunikacije i ponašanja nego kroz izravne dječje pritužbe.

"Djeca rijetko kažu odraslima da ne čuju dobro jer mnogi od njih ni ne shvaćaju da nešto nije u redu. Oni misle da svi čuju na isti način, pa se poteškoće očituju kroz promjene u ponašanju, koncentraciji ili padu samopouzdanja", navodi Snelling.

"Kada se dijete trudi jasno čuti, pogotovo u bučnoj okolini poput učionice, često razvija vlastite kompenzacijske mehanizme. Nažalost, te se strategije ponekad mogu zamijeniti za nepažnju ili problematično ponašanje, dok je stvarni uzrok zapravo oštećenje sluha", dodaje ona.

Kako piše Parents News, upravo zato roditelji i učitelji trebaju obratiti pažnju na promjene u ponašanju i komunikaciji djeteta koje bi mogle upućivati na poteškoće sa sluhom.

Ignoriranje

Jedan od najčešćih prigovora roditelja jest da ih dijete ignorira. Iako se djeca ponekad zadube u igru, ako dijete redovito ne reagira na pozive iz druge sobe ili odgovara tek kada mu se obratite licem u lice, trebalo bi provjeriti sluh.

Manjak koncentracije

Dijete koje propusti dio učiteljevih uputa može se brzo izgubiti u nastavi. Promatraču to može izgledati kao manjak koncentracije, a dijete zapravo samo pokušava shvatiti što se događa i nadoknaditi propuštene informacije.

Fokus

Djeca se često nesvjesno oslanjaju na vizualne znakove kako bi si olakšala komunikaciju. Mogu se intenzivno fokusirati na usta učitelja ili promatrati lice roditelja dok govore jer im to pomaže da povežu dijelove govora koje slabije čuju.

Razlika u ponašanju

Ponekad dijete djeluje potpuno uključeno u razgovoru jedan na jedan, ali ima velikih poteškoća tijekom grupnih aktivnosti ili u buci školskog hodnika. Ta razlika u ponašanju u tihom i bučnom okruženju često je važan pokazatelj.

Ponavljanje

Iako je prirodno da djeca postavljaju pitanja, stalno ponavljanje "što?" ili nerazumijevanje uputa zahtijevaju pozornost. To je osobito važno ako se događa u različitim situacijama i ako djetetu istu stvar treba objašnjavati više puta.

Pojačavanje zvuka

Jedan od prvih znakova koje obitelj primijeti jest stalno pojačavanje televizora, tableta ili drugih uređaja. Roditelji se često nađu u situaciji da stišavaju zvuk, a dijete ga odmah potom ponovno pojača na razinu koja je drugima preglasna.

Mentalni napor

Pojačani mentalni napor potreban za praćenje razgovora može dovesti do umora, frustracije ili povlačenja, posebno nakon dana provedenog u školi. Neka djeca zbog toga postaju tiša u društvu, dok druga mogu biti razdražljiva jer im komunikacija predstavlja prevelik napor.

Kada i kako reagirati?

Clare Snelling ističe da bi odrasli trebali tražiti obrasce koji se ponavljaju i kod kuće i u školi, a ne donositi zaključke na temelju pojedinačnih situacija.

"Nijedan od ovih znakova sam za sebe ne znači da dijete slabije čuje. Djeca mogu biti umorna, rastresena ili preopterećena iz mnogo razloga. Ključno je uočiti pojavljuje li se više takvih ponašanja dosljedno i primjećuju li roditelji i učitelji isti obrazac u različitim okruženjima", kaže ona.

"Ako dijete često pogrešno razumije govor, teško se snalazi u buci, stalno traži da ponovite rečeno ili pokazuje vidljivu promjenu u komunikaciji, razmislite o provjeri sluha umjesto da odmah pretpostavite da se radi o problemu u ponašanju", predlaže Snelling.

Testiranje sluha može otkriti problem ili potvrditi da je sa sluhom sve u redu. Rana dijagnoza ključna je jer pomaže roditeljima i učiteljima da razumiju kako najbolje podržati djetetovo učenje, komunikaciju i samopouzdanje.