TEŠKA iskustva iz djetinjstva ostavljaju trag na svim aspektima života, pa tako i na profesionalnom putu. Traume proživljene u ranoj dobi mogu utjecati na fizičko i mentalno zdravlje te oblikovati reakcije na svijet, definirajući nas kao odrasle osobe. Karijerna savjetnica Mandy Tang objašnjava kako teško djetinjstvo može produbiti rane stečene kasnije u karijeri, poput onih uzrokovanih otkazom ili zlostavljanjem na radnom mjestu.

U videu na TikToku Tang je istaknula kako patnja iz djetinjstva stvara "obrasce koje svjesno i nesvjesno ponavljamo", a koji otežavaju snalaženje u poslovnom okruženju. Prema njoj, tri su tipična obrasca ponašanja na poslu koja mogu ukazivati na teško djetinjstvo.

Uspijevaju u kaotičnim uvjetima

Tang kao prvi primjer navodi odrastanje uz narcisoidnog roditelja, zbog čega je osoba primorana neprestano se prilagođavati tuđim potrebama i kaosu. U obitelji preuzima ulogu pouzdanog oslonca i navikava se funkcionirati u neredu. Takav obrazac ponašanja prenosi se i na odraslu dob te karijeru, što stvara uvjerenje da sigurnost proizlazi iz kaosa, a ne iz stabilnosti.

Posljedica toga može biti preuzimanje prevelike količine posla, pretjerano žrtvovanje za tim ili čak odabir poslova koji su štetni za vlastitu dobrobit jer se čine "ispravnima". "Takvo ponašanje razvili ste kao reakciju i mehanizam prilagodbe na okruženje u kojem ste odrasli", pojasnila je Tang. Problem je što taj obrazac nastavlja nanositi štetu i dugo nakon djetinjstva.

Priviknutost na toksična okruženja

Kako kaže Tang, "utjehu pronalazimo u kaosu u kojem smo odrasli". Time se objašnjava zašto mnogi koji su imali toksične roditelje u odrasloj dobi ulaze u odnose s toksičnim partnerima. Kada osoba pronalazi sigurnost u neugodnim situacijama i ne zna kako prekinuti taj ciklus, vrlo je vjerojatno da će birati i toksična radna okruženja.

Nažalost, iako se takvo okruženje osobi može činiti poznatim, ono joj i dalje šteti. Toksična radna atmosfera potiče zaposlenike da se usredotoče na vlastite strahove umjesto na sposobnosti, što im onemogućuje da razviju samopouzdanje. Postoji tanka granica između zdravih izazova koji potiču razvoj i onih štetnih koji ga koče.

Vrijednost rada mjeri se savršenstvom

Tang objašnjava da negativna iskustva na poslu mogu potaknuti proživljavanje trauma iz djetinjstva, vraćajući osobu u stanje ranjivosti. "Navikli ste na određeni način biti oslonac drugima, a to se na poslu očituje kao ugađanje, pretjerana samokritičnost ili prekomjerna briga o detaljima", rekla je.

Ako je osoba odrasla uz roditelje koji su kritizirali svaku pogrešku, naučila je da njezina vrijednost ovisi o savršenstvu. Sada taj obrazac pokušava primijeniti i na poslu, unatoč ozbiljnim posljedicama. Iako se težnja savršenstvu može činiti pozitivnom, ona često vodi do pretjerane samokritičnosti i zanemarivanja vlastite dobrobiti u pokušaju da se uvijek bude najbolji. U mnogim slučajevima to može prerasti u radoholizam, odnosno pretjerani rad koji postaje štetan.

Na kraju, Tang zaključuje: "Iscjeljivanje karijernih rana zahtijeva rad i predanost". To nije promjena koja se događa preko noći, osobito kada su rane duboko povezane s djetinjstvom. Ipak, prepoznavanjem obrazaca koji upravljaju njihovim životima, ljudi s vremenom mogu postići veću jasnoću i naučiti davati prioritet vlastitim potrebama.