RAZUMLJIVO je da roditelji žele učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi pomogli svojoj djeci da budu što uspješnija u školi. To može podrazumijevati privatne instrukcije ili upisivanje djece u više izvannastavnih programa. Ovakav pristup smanjuje želju za uspjehom kod djece, objasnila je stručnjakinja za roditeljstvo i novinarka s Harvardar, Jennifer Breheny Wallace. Njezino istraživanje otkrilo je da tjeranjem djece na uspjeh, zapravo smanjujemo njihovu motivaciju.

"Djeca, osobito u bogatim obiteljima, mogu nositi određeni teret, a to je da moraju kopirati bogatstvo svojih roditelja", rekla je Wallace za CNBC.

Utjecaj financijskog pritiska na dječje ambicije

Na primjeru dječaka iz osmog razreda s kojim je razgovarala, Wallace je ispričala da je želio biti arhitekt. Htio je imati istu kuću kao i njegovi roditelji. Ipak, kad je istražio cijenu kuće i usporedio je s godišnjom plaćom arhitekta, promijenio je svoj san u onaj s godišnjim prihodom s kojim si zapravo može priuštiti kuću kakvu želi. Najveći problem je, smatra Wallace, što se djeca više ne bave stvarima u kojima uživaju zbog pritiska i želje za visokom zaradom.

Djeca poistovjećuju svoju vrijednost sa svojim postignućima

Iako roditelji možda imaju dobre namjere, pojedinci će biti razočarani ako njihovo dijete ne upiše određenu školu ili ako sa svojom strukom ne zarađuje visoku plaću. "Djeca danas povezuju svoju vrijednost sa svojim postignućima", navela je Wallace.

Kako bi pomogli djeci da razdvoje svoja postignuća od vlastite vrijednosti, Wallace kaže da roditelji trebaju odbaciti pretpostavku da postoji samo jedan način za uspjeh.

Dakle, prema Wallace, ključno je odvojiti postignuća od osobne vrijednosti kod djece. Ona potiče roditelje da se oslobode pretpostavke da postoji samo jedan pravi put do uspjeha. Umjesto toga, majkama i očevima savjetuje da dopuste svojoj djeci uživanje u aktivnostima koje vole, neopterećena brigom o tome kako će to utjecati na njihove prijave za fakultet ili koliko će tom strukom zarađivati.