NOVI Netflixov dokumentarac The Plastic Detox prati pet parova s neobjašnjenom neplodnošću koji su tijekom 12 tjedana pokušali izbjegavati plastiku koliko god je to bilo moguće. Nakon eksperimenta tri para uspjela su začeti, no stručnjaci upozoravaju da to ne dokazuje kako plastika uzrokuje neplodnost.

Ipak, sve je više istraživanja koja pokazuju da izloženost kemikalijama iz plastike, poput bisfenola A (BPA) i ftalata, može štetiti zdravlju, posebice hormonskom sustavu, zbog čega se preporučuje ograničiti upotrebu plastike, piše TODAY.com.

Dokumentarac se temelji na istraživanju koje upućuje na pad broja spermija u svijetu od 1970-ih godina, iako postoje rasprave o razmjerima tog pada i kvaliteti dostupnih podataka.

Studija koja je istraživala utjecaj plastike na plodnost

Shanna Swan, profesorica na medicinskom centru Mount Sinai u New Yorku i jedna od vodećih stručnjakinja koja upozorava na utjecaj zagađivača iz okoliša na plodnost, provela je studiju s pet parova koji su se godinama bezuspješno pokušavali ostvariti kao roditelji. Cilj je bio smanjiti njihovu izloženost plastici i vidjeti hoće li to utjecati na mogućnost začeća.

Tijekom 12 tjedana eksperimenta Swan je najprije analizirala domove parova kako bi utvrdila izvore izloženosti plastici, od poliestera u odjeći i udisanja mirisnih proizvoda do konzumacije hrane pakirane u plastiku. Potom im je predložila alternative poput drvenih dasaka za rezanje i staklenih posuda za čuvanje hrane.

Tijekom studije mjerene su koncentracije BPA i ftalata u urinu te kvaliteta sjemena muškaraca. Rezultati, objavljeni u časopisu Toxins, pokazali su "značajno smanjenje" razina plastifikatora u urinu. Iako na razini cijele skupine nije bilo statistički značajnih promjena u kvaliteti sjemena, kod nekih pojedinaca zabilježena su "klinički relevantna" poboljšanja.

Što kažu stručnjaci?

Postavlja se pitanje je li smanjenje izloženosti plastici doista omogućilo parovima da zatrudne. "Ne znam što bi drugo mogli promijeniti da bi postigli tako dramatičan učinak", izjavila je Swan. "Moguće je da je riječ o nekom drugom čimbeniku, ali ne smatram to vjerojatnim."

S druge strane, Linda Kahn, epidemiologinja i docentica na Sveučilištu New York, poziva na oprez pri tumačenju rezultata. "Ovo je doista intrigantna pilot-studija. Istraživanje na samo pet ili šest parova nema težinu kakvu bi imala studija na većoj skupini, ali svakako upućuje na zanimljiv trend", rekla je.

Objasnila je kako se "iz ovakve studije ne mogu donositi uzročno-posljedični zaključci", dodajući da su na rezultate mogli utjecati i drugi čimbenici, primjerice općenito zdraviji način života kojeg su se parovi možda počeli pridržavati tijekom sudjelovanja u istraživanju.

Ipak, obje se stručnjakinje slažu u jednom: za zdravlje je najbolje pokušati ograničiti izloženost plastifikatorima.

Kako plastifikatori utječu na plodnost

Istraživanja su pokazala da kemikalije poput BPA i ftalata, poznate kao plastifikatori, mogu imati niz negativnih učinaka na zdravlje, čak i pri kronično niskim razinama izloženosti. Nalaze se u plastičnim proizvodima, kozmetici, sredstvima za čišćenje, ambalaži za hranu, računima, sintetičkim tkaninama i posuđu.

Riječ je o kemikalijama koje ometaju rad endokrinog sustava, odnosno narušavaju normalno djelovanje hormona.

Prema Endokrinološkom društvu, izloženost tim tvarima može naštetiti zdravlju jajnih stanica i spermija te smanjiti vjerojatnost implantacije embrija. Povezuju se i s nespuštenim testisima i anomalijama mokraćne cijevi kod muškaraca te miomima, endometriozom i cistama na jajnicima kod žena. Međutim, puni razmjeri njihova utjecaja još uvijek nisu u potpunosti jasni.

Američko vijeće za kemiju, industrijsko udruženje kemijskih tvrtki, u priopćenju povodom dokumentarca navelo je da je plastika "strogo regulirana" te da "svaka kemikalija koja se uvodi ili uvozi u SAD mora proći rigorozne procese provjere i odobrenja" od strane agencija poput Agencije za zaštitu okoliša (EPA). Dodali su kako su ranije vladine procjene utvrdile da su BPA i određeni ftalati sigurni na trenutačnim razinama izloženosti.

Vrijedi li isprobati "plastični detoks"?

Stručnjakinje se slažu da je smanjenje izloženosti plastifikatorima korisno, neovisno o tome pokušavate li začeti. Ističu da, iako je nemoguće znati kako svaka stanica u tijelu reagira, oprez je opravdan. Međutim, naglašavaju da su toksini iz okoliša samo jedan dio složene slike cjelokupnog zdravlja.

"Možda postoje neke stvari koje se mogu poboljšati neposredno prije začeća, ali moguće je i da je dugotrajna izloženost tijekom cijelog života zapravo jedan od uzroka problema s plodnošću", objašnjava Kahn.

Savjetovanje prije začeća, dodaje, trebalo bi obuhvatiti i važnost sna, održavanja zdrave tjelesne težine, tjelovježbe, pravilne prehrane i smanjenja stresa.

Kako smanjiti izloženost plastici

Swan i Kahn nude nekoliko savjeta za smanjenje izloženosti plastici u svakodnevnom životu.

Izbjegavajte proizvode s mirisima, od sredstava za čišćenje i deterdženata do kozmetike i parfema, jer često sadrže ftalate. Nikada ne podgrijavajte hranu u plastičnim posudama u mikrovalnoj pećnici. Smanjite količinu sintetičkih tkanina u domu i odjeći. Izbjegavajte hranu i pića pakirana u plastiku, osobito ultraprerađene proizvode.

Hranu čuvajte u staklenim posudama i izbjegavajte kuhanje s plastičnim priborom ili na tavama s neprijanjajućim premazom. Koristite boce za vodu od nehrđajućeg čelika ili stakla. Umjesto kupovanja vode u bocama, pročišćavajte vodu iz slavine i koristite HEPA filtre za zrak.

Nijedna stručnjakinja ne želi da javnost živi u strahu, ali žele da ozbiljno shvatimo rizik od plastifikatora i da znamo kako svoju izloženost možemo smanjiti. Ipak, i Kahn i Swan naglašavaju da se regulacija mora poboljšati te da pojedinci ne bi trebali snositi svu odgovornost.

"Ono što možete poduzeti sami očito može imati određeni učinak", kaže Kahn. "Ali općenito, svi bismo se trebali zalagati za strožu regulaciju."