U RADU s roditeljima odrasle djece psiholog Jeffrey Bernstein često nailazi na njihovu potrebu da im djeca priznaju da su dali sve od sebe. Iza toga se krije bolno pitanje: "Kada će moje odraslo dijete konačno priznati da nisam bio tako loš roditelj?" Realnost je, tvrdi Bernstein, da neki roditelji možda nikada neće dobiti onoliko zahvalnosti i priznanja koliko priželjkuju.

Njegova je glavna poruka da roditelji trebaju prestati pokušavati dokazati odrasloj djeci da su bili dobri roditelji. Mnogi pokušavaju objasniti zašto su puno radili, kakve su probleme imali u braku ili nabrajaju sve što su učinili za svoju djecu. "Razumijem zašto se osjećaju obrambeno i zašto imaju potrebu to činiti, ali takve izjave kojima se pokušavaju dokazati obično samo stvaraju još veću udaljenost od njihove odrasle djece", ističe Bernstein za Psychology Today.

Pogreške treba priznati, ali ne i beskonačno se opravdavati

To ne znači da roditelji trebaju odbaciti sve zamjerke svoje djece. Bernstein navodi da su možda doista bili pretjerano kritični ili je njihova tjeskoba često utjecala na djecu. "Priznavanje tih problema je važno, ali to nije isto što i prihvaćanje doživotne kazne zbog krivnje koja vam se prebacuje", objašnjava.

Roditelj se, dakle, može ispričati za ono zbog čega žali bez beskonačnog pokušavanja da promijeni djetetov pogled na prošlost. Bernstein smatra da stalno vraćanje na iste sukobe može odnos zadržati upravo u prošlosti umjesto da omogući objema stranama da krenu dalje.

"Zdravo je da se kao roditelj ispričate kada je isprika opravdana", napominje Bernstein. Ipak, dodaje da pomak prema boljem odnosu ponekad počinje tek kada roditelj prestane pokušavati "dobiti slučaj na sudu obiteljske povijesti".