POVREMENI strahovi neizostavni su dio djetinjstva, objašnjavaju psiholozi. Jedna se djeca boje grmljavine, druga smatraju da se u njihovom ormaru skriva čudovište, dok se treća boje duhova ili mraka. Kada se ovi strahovi jave, roditeljima je prirodno umiriti i utješiti dijete, objasniti mu da se nema zašto bojati.

Međutim, stručnjaci objašnjavaju da roditelji ne trebaju baš uvijek intervenirati. Tvrde da će podučavanje djeteta kako upravljati svojim strahovima bez roditeljske intervencije pomoći da samo izgradi samopouzdanje i neovisnost koji mu trebaju da osjeti veću kontrolu i manji strah, kako sada tako i kasnije tijekom njegova odrastanja, donosi Child Mind Institute. Kako otkrivaju psiholozi, uobičajeni strahovi koji se najčešće javljaju kod djece podrazumijevaju:

• strah od samoće
• strah od mraka
• strah od pasa ili nekih drugih životinja
• strah od kukaca
• strah od visine
• strah od odlaska liječniku ili dobivanja injekcije
• strah od nepoznatih ili glasnih zvukova
• strah od imaginarnih bića (duhova, čudovišta iz ormara i slično).

Najčešći od svih ovih strahova je strah od mraka. Njegov službeni naziv je niktofobija, a kod neke djece ovaj strah može uzrokovati vrlo intenzivne simptome. Neki od fizičkih simptoma uključuju znojenje, poteškoće s disanjem, stezanje u prsima, drhtavicu, vrtoglavicu ili želučane tegobe.

Emocionalni znakovi uključuju paniku i tjeskobu, osjećaj gubitka kontrole, očajničku potrebu za bijegom od situacije ili osjećaj nemoći nad svojim strahom, objašnjavaju psiholozi. Strah od mraka obično se prvi put javlja u dobi od tri ili četiri godine.