TJESKOBA se u nekom obliku javlja kod gotovo svakog djeteta. Prirodno je da roditelji žele zaštititi djecu od stresa, no jednako je važno naučiti ih kako se nositi s tjeskobom. To je vještina koja će im koristiti cijeli život. Roditelji pritom mogu pomoći djetetu da prepozna, prihvati i lakše prebrodi svoje strahove jednostavnim, ali učinkovitim načinima komunikacije, piše Your Tango.

Fraze koje pomažu djeci nositi se s tjeskobom

"Možeš li to nacrtati?"

Crtanje ili slikanje onoga što ih muči pomaže djeci izraziti osjećaje koje još ne znaju opisati riječima.

"Volim te i siguran/sigurna si."

Kad dijete to čuje od osobe kojoj najviše vjeruje, osjeća se zaštićenije. Tjeskoba često stvara dojam da prijeti neka opasnost, pa podsjećanje da je na sigurnom može pomoći da se smiri.

"Hajdemo zamisliti da napuhujemo ogroman balon."

Recite: "Duboko udahnimo i pušimo u balon dok ne izbrojimo do pet." Ako djetetu usred napada panike samo kažete da duboko diše, lako je moguće da će odgovoriti: "Ne mogu!" Zato je bolje vježbu pretvoriti u igru. Pravite se da napuhujete golemi balon i pritom ispuštajte smiješne zvukove. Nekoliko sporih udaha i izdaha može pomoći da se tijelo smiri, a možda se usput i nasmijete.

"Želim da ponoviš za mnom: 'Ja to mogu.'"

Neka dijete tu rečenicu ponovi deset puta, svaki put drukčijim glasom ili glasnoćom. Slične tehnike koriste i sportaši kako bi se ohrabrili prije zahtjevnih izazova.

"Što misliš, zašto se tako osjećaš?"

Ovo pitanje posebno je korisno za stariju djecu koja već mogu jasnije objasniti što ih muči.

"Što će biti nakon toga?"

Ako je dijete zabrinuto zbog nekog događaja, pomozite mu razmišljati o onome što dolazi poslije. Tjeskoba često stvara osjećaj da je upravo taj trenutak kraj svega.

"Mi smo tim."

Odvajanje od roditelja čest je uzrok tjeskobe kod mlađe djece. Podsjetite ih da ste tim i da ste povezani čak i kada niste zajedno.

"Ja sam hrabar/hrabra!"

Smislite zajedno kratki poklič, primjerice: "Nezaustavljiv sam!" ili "Stižem!" Glasno izgovaranje takvih rečenica može pomoći djetetu da se osjeti snažnije, a pritom može biti i zabavno.

"Kad bi tvoja briga bila čudovište, kako bi izgledalo?"

Kad tjeskobi date konkretan lik, ona postaje manje apstraktna. Nakon što dijete opiše svoje "čudovište", lakše će razgovarati o onome što ga muči.

"Jedva čekam da..."

Razgovor o nečemu čemu se dijete veseli može mu pomoći da barem nakratko makne misli s negativnih scenarija.

"Hajdemo tvoju brigu nakratko staviti na policu dok radimo nešto drugo."

Dodajte: "Poslije ćemo joj se opet vratiti." Djeca sklona tjeskobi često misle da o svojoj brizi moraju razmišljati cijelo vrijeme. Kratka pauza i neka ugodna aktivnost mogu pomoći da kasnije na problem gledaju mirnije.

"Ovaj će osjećaj proći."

Dodajte: "Hajdemo se udobno smjestiti dok ne prođe." Osjećaj sigurnosti i ugode može pomoći da se i tijelo i um lakše opuste. Neka istraživanja pokazuju da teže deke kod nekih ljudi mogu ublažiti osjećaj tjeskobe jer stvaraju blagi pritisak na tijelo.

"Hajdemo saznati nešto više o tome."

Potaknite dijete da istraži ono čega se boji i postavi sva pitanja koja ga zanimaju. Što više razumije situaciju, to će se često osjećati sigurnije.

"Hajdemo brojati."

Ova jednostavna tehnika odvlačenja pažnje ne zahtijeva nikakvu pripremu. Brojanje ljudi s čizmama ili satova na zidu usmjerava pažnju na nešto drugo i pomaže odmaknuti misli od tjeskobe.

"Reci mi kad prođu dvije minute."

Praćenje vremena može pomoći djetetu da se usredotoči na nešto što nije povezano s njegovim strahom.

"Zatvori oči i zamisli ovo..."

Vizualizacija može pomoći u smanjenju tjeskobe. Vodite dijete kroz zamišljanje mjesta na kojem se osjeća sigurno, mirno i sretno. Dok se usredotočuje na vaš glas, moglo bi se postupno opustiti.

"I ja se ponekad bojim ili sam nervozan."

Dodajte: "I nije mi nimalo ugodno." Pokazivanje empatije često je jedan od najboljih načina da se dijete osjeti shvaćeno. Starije dijete možda će tada lakše progovoriti o svojim strahovima.

"Hajdemo pogledati naš popis za smirivanje."

Tjeskoba može otežati razmišljanje, zato je korisno unaprijed imati popis tehnika koje pomažu djetetu da se smiri. Kad zatreba, dovoljno je proći kroz njih.

"Nisi jedini/jedina koji se tako osjeća."

Kad dijete shvati da i drugi prolaze kroz slične osjećaje, lakše će prihvatiti da je tjeskoba normalan dio života.

"Reci mi što je najgore što bi se moglo dogoditi."

Nakon što dijete opiše najgori mogući scenarij, razgovarajte o tome koliko je vjerojatno da će se to zaista dogoditi. Zatim ga pitajte koji bi bio najbolji mogući ishod, a na kraju i što je zapravo najrealnije očekivati. Cilj je pomoći djetetu da situaciju sagleda smirenije i realnije.