JE LI VAŠE dijete u jednom trenutku iznimno društveno, a već u sljedećem potpuno iscrpljeno od interakcije? Možda pripada tipu osobnosti koji se naziva "otrovert". Za razliku od poznatih kategorija introverta i ekstroverta, otroverte je teže definirati jer mogu biti u centru pažnje, da bi se nedugo zatim povukli u samoću. Razumijevanje ovog obrasca ponašanja ključno je za roditelje i odgajatelje kako bi djetetu pružili odgovarajuću podršku i omogućili mu da razvije svoju jedinstvenu osobnost, piše Parents.com.

Što je zapravo otrovert?

Pojam "otrovert" uveo je psihijatar dr. Rami Kaminski u svojoj knjizi "The Gift of Not Belonging" iz 2025. godine, no to još nije službeno priznat tip osobnosti. Lorain Moorehead, licencirana terapeutkinja, ističe da se taj pojam ne smije miješati s ambivertom, koji je kombinacija introverta i ekstroverta.

"Ambivert crpi energiju iz samostalnih aktivnosti i često se oporavlja u samoći, ali energijom ga može ispuniti i boravak u manjoj grupi uz duboke razgovore", objašnjava Moorehead. "Čak i veći krug prijatelja ili društveno okruženje mogu djelovati stimulativno na ambiverta."

S druge strane, pojam otrovert, koji dolazi od španjolske riječi "otro" za "drugi" ili "drugačiji", ukazuje na to da se osoba ne osjeća kao da pripada ijednom društvenom okruženju i često se doživljava kao promatrač sa strane.

"To ne znači nužno da nemaju razvijene socijalne vještine ili da se ne mogu uklopiti, jer često posjeduju visoku razinu empatije", objašnjava Moorehead. "Njihova potreba za autentičnošću i opiranje kalupima, ulogama ili normama razlog je zbog kojeg se mogu osjećati kao autsajderi."

Koje su osobine otroverta?

Cameron Caswell, doktorica psihologije za adolescente i voditeljica podcasta "Parenting Teens with Dr. Cam", navodi da je dr. Kaminski definirao otroverta kao osobu koja preferira duboke odnose "jedan na jedan" umjesto gužve, koja ih često iscrpljuje. Razlog nije sramežljivost ili nesigurnost, već činjenica da im za osjećaj ispunjenosti nije potrebna pripadnost grupi.

Iako neurodivergentna djeca ili djeca s autističnog spektra mogu dijeliti neke karakteristike s otrovertnom osobnošću, nema dokaza da je ovaj tip osobnosti znak neurodivergentnosti. "S obzirom na to da je pojam nov, nisam sigurna postoji li istraživanje koje bi potvrdilo povezanost s bilo kojom dijagnostičkom kategorijom", kaže licencirana psihologinja dr. Anne Josephson.

Društveni život otroverta

Otroverti će vjerojatnije imati jednog ili dva bliska prijatelja kojima potpuno vjeruju nego veliku grupu ili stalna druženja. "Možda će preskočiti grupno spavanje kod prijatelja, ali će rado pozvati jednog prijatelja na filmsku večer ili ozbiljan razgovor", kaže dr. Caswell. 

U školi se otrovertna djeca radije drže učitelja ili malog kruga prijatelja nego cijelog razreda. Veliki grupni projekti i bučne prostorije brzo ih umaraju pa ćete ih češće zateći na mirnom ručku s jednim povjerljivim prijateljem nego za prepunim stolom. Kod kuće im je nakon napornog dana često potreban mir i povlače se u svoju sobu kako bi čitali, crtali ili se posvetili hobiju. 

Dr. Caswell primjećuje da su ta djeca u susjedstvu pristojna, ali suzdržana. Mahnut će drugoj djeci, ali će se rijetko uključiti u igru velike grupe. "Vjerojatnije je da će se družiti s jednim prijateljem iz ulice ili provesti sate istražujući nešto što vole sami", dodaje dr. Caswell.

Savjeti za odgoj otrovertnog djeteta

Ako smatrate da je vaše dijete otrovert, evo nekoliko savjeta kako mu možete pružiti podršku. Djeca se socijalno razvijaju vlastitim tempom i važno je zapamtiti da ne postoji jedan ispravan način povezivanja s drugima. "Ne moraju se sva djeca stopiti s grupom kako bi imala tople i značajne odnose", kaže dr. Josephson.

Neka djeca prirodno teže neovisnosti, posebno kod učenja ili obavljanja zadataka, dok se druga u društvu i dalje oslanjaju na roditelje kako bi se osjećala sigurno. "Vaše dijete možda želi raditi samostalno čak i kada to nije opcija", kaže dr. Josephson. "Možete uvažiti tu potrebu i reći: 'Razumijem da bi radije radio sam', ali to ne znači da trebate odobravati neproduktivno ponašanje, poput odbijanja sudjelovanja."

Važno je djetetovu potrebu za mirom ne protumačiti kao usamljenost. Vrijeme koje provodi u hobijima može značiti da je posvećeno nekom projektu ili mu jednostavno treba odmor od ljudi kako bi obnovilo energiju za druženje.

"Kada vaše dijete provodi sate čitajući, crtajući, svirajući ili igrajući videoigre, nemojte pretpostaviti da se izolira", kaže dr. Caswell. "Otroverti se doista oporavljaju radeći stvari u kojima uživaju sami. Pratite kako se ponašaju nakon toga: ako su opušteni, pričljivi ili žele podijeliti ono što su vidjeli ili napravili, to znači da su se odmorili."

Na kraju, dr. Caswell savjetuje roditeljima da prepoznaju djetetovu sposobnost za fokus, duboko razmišljanje i stvaranje snažnih veza - ne samo u društvu vršnjaka, već i dok čita, razgovara s obitelji ili uči. "Svijet često nagrađuje ekstrovertnost", kaže ona. "Vaše priznanje pomaže im da svoju promišljenu prirodu vide kao snagu, a ne kao manu."