DOMINIC West stalno vara nečije supruge i stalno uspijeva da ga ne osudimo, bilo u magično-električnoj kutiji, bilo u medijskoj stvarnosti. Kad pričamo o kutiji, to se prije svega odnosi na dvije serije kojima je najdugovječnije darovao svoju prisutnost i u kojima je nosio status imena broj 1 na špici. Riječ je o "Žici" (The Wire) i "Aferi" (The Affair).

U 56 od 60 epizoda "Žice" pojavio se, u 49 od 53 kada je "Afera" u pitanju, dakle četiri izostanka nekakva su mu optimalna mjera kada se snima na duge staze. No i unatoč tim zanemarivim slobodnim danima koje je uspio izboriti, Jimmy McNulty i Noah Solloway opet su dva lika kojima je uvjerljivo posvetio najviše pažnje i nijedan treći nije ni blizu po vremenu koje je West proveo u nekoj ulozi. Naravno da je Jimmy važniji, da je "Žica" serija svih serija, no nećemo o razlikama nego o sličnostima.

U oba slučaja bio je izrazito nevjeran

Jedna sličnost stoji na početku: u oba slučaja izrazito je nevjeran. Dok je to u "Žici" tek jedan od dijelova njegove osobnosti koji usput progutamo i nekako živimo s tim jer imamo važnije stvari kojima ćemo se baviti, neće se Barksdaleov toranj droge sam urušiti, u "Aferi" je to središnji problem, toliko središnji da je stavljen i u naslov.

Njegove obiteljske slomove uzrokovane tom aferom teško proživljavamo i gledateljeva depresija u jednom trenutku postaje izjednačena s Noahovom. Vjerojatno bi slično bilo i u "Žici" da je priča bila iz kuta McNultyjeve žene, a ne iz kuta baltimorske policije, srećom pa nismo dobili taj dodatni segment.

Uz poteškoće kada je riječ o držanju hlača navučenima, prisutan je i alkohol u oba slučaja, puno, puno alkohola, i to nekako ide jedno uz drugo, jer ne možeš bez viskija gledati kako ti se urušava privatni život dok ni u profesionalnom ne cvjeta baš nijedna ruža više kad bi se uspoređivali. S te je strane Dominic očito baš pogodan kada televiziji treba antijunak s što izraženijim "anti" momentom.

Britanski naglasak koji nikad nije procurio

Da ne zalutamo previše u same likove, koji vjerojatno nisu ni previše različiti od Westa, bolje je odmah istaknuti i treću sličnost koja nas vuče više prema njegovu istinskom umijeću. Treća sličnost glasi da je u obje serije West toliko izgubio svoj prirodni britanski naglasak da, dok gledate njegove intervjue, pomislite da mu je bogom dan govor zapravo lažan, a da je ono na ekranu istina.

"Izgubio" nije dobar izraz, nije mu slučajno ispao iz džepa, nego je čovjek u svakom trenutku spomenutih 56 + 49 epizoda, ukupno 105, za slabije matematičare, svjesno izbjegavao odati britanski naglasak i u svakom trenutku uspijevao bez pogreške.

Dobro oponašanje naglasaka ne čini te dobrim glumcem, ali kada cijeli onaj mamurni put u potrazi za nekom pravdom i nekim smislom prođeš uz nula loših prijenosa emocija i sa 100 % uvjerljivosti, a pritom si cijelo vrijeme morao glumiti Amerikanca, to je samo još jedan veliki plus koji se jednostavno mora istaknuti, koliko god sam za sebe ne značio previše.

Prirodni policajac po potrebi, prirodni glumac u svako doba

Što se ostatka biografije tiče, donekle se specijalizirao za tumačenje stvarnih osoba u televizijskim projektima, poput Richarda Burtona, još opijanja, vrh, princa Charlesa, Freda Westa, Olivera Cromwella, pa je čak glumio i Hemingwaya, i to na filmu. No kad govorimo o filmu, tu se nekako još čeka da pogodi u sridu, jer se dosadašnja ostavština uglavnom svodi na ovo televizijsko i ono televizijsko, s tim da u 21. stoljeću to čak i nije nepoželjno, dapače.

Prirodni policajac po potrebi, prirodni glumac u svako doba, irski seter Dominic West. Kao što je Jay Landsman rekao za njegova Jimmya, vrijedi i za Westa: "Brother, when you were good, you were the best we had."