"POSTOJALE su dvije vrste nekadašnjih Jugoslavena. Prvi su bili nacionalno neopredijeljeni, često djeca iz 'miješanih' brakova, koja se nisu htjela opredijeliti između mame i tate, tako da su prihvatili identitet Jugoslavena. Drugi su uspjeli imati dvojni identitet, biti Srbi, Hrvati, Slovenci itd., ali istovremeno i Jugoslaveni. Iako je ovaj dvostruki identitet i pripadnost bio najzdraviji, najmanje je bilo ovakvih", rekao je za Nedeljnik psihoterapeut Zoran Milivojević.

U tekstu povodom nekadašnjeg Dana republike, koji se u Jugoslaviji slavio 29. studenoga istaknuo je da je Jugoslaven osoba koju prošlost i tradicija nije puno zanimala.

"Ona je vjerovala da je Jugoslavija dobro zasnovana i dobro vođena, bila je pravi patriot koji je volio svoju zemlju, njenu različitost. Jugoslaven je često bio ateist, a također je dolazio iz miješanog braka, tako da mu je jugoslavenstvo omogućivalo da ne bira voli li više mamu ili tatu. Gledao je na Zapad, i bio ponosan što ne živi u zemlji 'tvrdog' socijalizma, iza Željezne zavjese. Putovao je sa svojom putovnicom i na Zapad i na Istok, i bio ponosan što u svim zemljama ljudi znaju za Tita i Crvenu zvezdu. I kada bi odlazio na rad u Njemačku, Jugoslaven je volio svoju zemlju i planirao se vratiti da tu proživi penziju i bude sahranjen", naglasio je.

29. studenoga 1943. godine održano je Drugo zasjedanje AVNOJ u Jajcu, na kojem je donesena odluka o federalnom ustrojstvu Jugoslavije, a kraljevskoj vladi zabranjen povratak u zemlju.

Josip Broz Tito, generalni sekretar Komunističke partije Jugoslavije i vrhovni komandant Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije tog je dana proglašen maršalom.