ČEŽNJA za životom kakav je bio prije ožujka 2020. gotovo je univerzalno iskustvo. Dok obilježavamo šestu godišnjicu pandemije covida-19, mnogi osjećaju nostalgiju ili tugu za načinom života od kojeg se nismo stigli ni pravo oprostiti. Život je 2019., 2016. ili čak 2008. djelovao lakše. Jednostavno rečeno, mnogima se čini kao da je nakon pandemije sve nekako gore. No je li to doista tako ili samo idealiziramo prošlost?

"Ne mislim da je sve objektivno gore, ali mislim da se mi osjećamo lošije i da taj osjećaj ne bismo trebali ignorirati", rekla je Rebecca Moravec, licencirana profesionalna savjetnica i terapeutkinja za traume iz Denvera. Nekim ljudima određeni aspekti života danas možda jesu gori, dok su drugima okolnosti bile teže prije deset godina. Ipak, osjećaj da se nešto promijenilo nakon pandemije vrlo je raširen, a terapeuti kažu da za to postoji psihološko objašnjenje.

Neke tuge i gubitke nismo uspjeli prežaliti

Državni zavod za statistiku navodi da je u Hrvatskoj od ožujka 2020. do veljače 2023. umrlo 19.671 ljudi više nego što je bio petogodišnji prosjek za isto razdoblje, a samo u prosincu 2020. zabilježeno je 7608 umrlih, najviše u jednom mjesecu od početka pandemije.

U mjesecima kad je zdravstveni sustav bio pod golemim pritiskom, obitelji često nisu mogle biti uz svoje najmilije onako kako bi inače bile, a oproštaji i sprovodi odvijali su se u ograničenim okolnostima. Mnogi su zato, uz sam gubitak, nosili i dodatni teret tuge, osjećaj nedovršenog oproštaja i dojam da nisu imali priliku proći kroz žalovanje na način koji im je bio potreban.

"Nismo mogli tugovati na način na koji smo navikli", rekla je Ruth Ellingsen, klinička izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju Sveučilišta u Oregonu. Zbog takve vrste gubitka "mnogi ljudi doživljavaju dugotrajnije ili kompliciranije, pa čak i traumatske reakcije povezane s tugom". Ljudi koji prolaze kroz kompliciranu tugu često se ne mogu vratiti normalnom životu, osjećaju intenzivnu bol ili teško razmišljaju o bilo čemu osim o gubitku, čak i nakon što prođe dosta vremena.

Osim smrti, bilo je i drugih gubitaka: poslova, vremena, osjećaja sigurnosti, proslava i važnih životnih trenutaka. "Mislim da se život čini gorim jer se ljudi još uvijek oporavljaju od kolektivne tuge", rekla je Paule-Veronique Gnapi, klinička terapeutkinja za mentalno zdravlje iz Pennsylvanije. "Milijuni ljudi umrli su diljem svijeta, pa čak i ako niste osobno nikoga izgubili, i dalje patite, jer nije riječ samo o tome koga ste izgubili nego i što ste sve izgubili."

Pandemija je bila kolektivna trauma

Između smrti, bolesti, gubitka posla, zatvaranja škola i straha, pandemija je za mnoge bila traumatičan događaj. "Trauma je zapravo sve što nadilazi našu sposobnost da se nosimo s onim što nam se događa", rekla je Gnapi. Iznenadni početak pandemije stvorio je ogroman pritisak da se prilagodimo novom i destabilizirajućem iskustvu. "Mislim da su zbog toga ljudi postali podložniji tom osjećaju traume i da se sada bore ponovno pronaći osjećaj stabilnosti", dodala je.

"Trauma ne nestaje samo zato što je prošlo vrijeme", napomenula je. "Iako se to dogodilo prije šest godina, ljudi se i dalje oporavljaju i žive s osjećajem: 'Ranjiv sam, ne osjećam se sigurno'", objasnila je Gnapi. To je posebno izraženo ako se niste bavili traumom. Zdrav živčani sustav očekuje povezanost i sigurnost, no "nakon kolektivne traume poput pandemije, mozak postaje pretjerano osjetljiv na opasnost, a naš osjećaj sigurnosti se mijenja". To mijenja način na koji komuniciramo i kako gledamo na druge ljude i svijet. "Drugi ljudi mogu postati izvor opasnosti, a svijet se počinje doimati nesigurnijim", rekla je Gnapi.

Posljedice za mentalno zdravlje

"Imamo mnogo podataka koji pokazuju da je došlo do doista velikog porasta problema s mentalnim zdravljem, posebno u razdoblju 2020. i 2021.", rekla je Ellingsen. Prema njezinim riječima, anksioznost i depresija porasle su za 25 posto diljem svijeta. Iako se situacija sada stabilizira, mnogi se i dalje nose s posljedicama.

"Dogodilo se toliko toga odjednom za što znamo da potiče stres, tjeskobu i depresiju", rekla je Ellingsen. To uključuje nesigurnost oko stanovanja uzrokovanu pandemijom, ekonomsku nestabilnost, socijalnu izolaciju i bolest. "I dobar dio toga i dalje je prisutan", primijetila je.

Nedostatak jasnog završetka

"Doživjeli smo dugotrajnu kolektivnu traumu kojoj se nije nazirao jasan kraj", objasnila je Moravec. Iako su se škole ponovno otvorile i mnogi su se vratili u urede, točan trenutak tih promjena razlikovao se od države do države i od tvrtke do tvrtke. "Kao da tom teškom razdoblju nije bilo pravog kraja, a kad izlazimo iz traume i proradujemo je, često nam treba jasan osjećaj završetka", rekla je Moravec.

Moravec je navela primjer iz knjige Emily Nagoski: "Ona govori o tigru koji vas progoni, a onda tigar iznenada nestane. Niste odjednom dobro... moramo to nekako proraditi. Vjerojatno ćete se raspasti, isplakati i ispričati priču." Reći da je tigar otišao, ili da je covid gotov neće izbrisati traumatično iskustvo. "Trauma ne nestaje samo zato što je prijetnja oslabila", objasnila je Moravec.

"Živimo već šest godina u kroničnoj neizvjesnosti, a naše strukture povezanosti i zajedništva su narušene i nikad se nismo vratili na staro. Trebali smo se vratiti u 'normalu', kao da se ništa temeljno nije promijenilo, ali jest. I mislim da to nismo dovoljno priznali." Osim toga, ljudi se i danas zaražavaju i umiru od virusa, a neki se i dalje nose s dugotrajnim covidom, zbog čega je za njih ta stvarnost još uvijek vrlo prisutna.

Izoliraniji smo nego prije

Rad na daljinu, online sastanci i pregledi na daljinu praktični su, ali imaju i svoju lošu stranu. "Mislim da je vjerojatno najveći problem izolacija. Ljudi su, do neke mjere, jednostavno ostali izoliraniji nego što su bili prije covida", rekla je Ellingsen. Danas praktički imamo sve uvjete za to da budemo izoliraniji.

"Mnogo toga možemo obaviti preko ekrana jer se tehnologija morala prilagoditi novim okolnostima." Češće ostajemo kod kuće i manje komuniciramo s drugima. "A znamo da to zaista opterećuje mentalno zdravlje", primijetila je Ellingsen. "Mislim da je to glavni razlog za osjećaj da je 'prije bilo bolje', jer smo svi prije pandemije bili prisiljeni više se družiti." Unatoč čežnji za druženjem tijekom karantene, socijalna interakcija još se nije vratila na pretpandemijsku razinu.

Vrijeme prije pandemije čini se kao stabilnije

"Na mnogo načina stvari se sada čine složenijima", objasnila je Gnapi. Život se činio jednostavnijim prije pandemije, iako su smrt, otkazi i bolest postojali i tada. "Prije 2020. bilo je lakše ignorirati vlastitu smrtnost", primijetila je Gnapi. Pandemija je u prvi plan stavila našu ranjivost i opći osjećaj neizvjesnosti.

Naš mozak povezuje vrijeme prije pandemije s predvidljivošću i sigurnošću. "Stoga, čak i ako to vrijeme nije bilo savršeno, kad gledamo unatrag, čini se smislenijim", rekla je Moravec. "Trauma iz 2020. narušila je naš osjećaj kontinuiteta. Mislim da naši živčani sustavi čeznu za vremenom kada se tlo činilo stabilnim, iako je to donekle mit." Važno je zapamtiti da je pamćenje selektivno i da smo skloni zaboraviti iscrpljenost, usamljenost i sustavne probleme koji su postojali i prije.

Kako si možemo pomoći?

Ako vam se život čini težim nego prije 2020., niste sami. Iako se ne možete vratiti u prošlost, možete napraviti promjene zbog kojih ćete se osjećati bolje. Ako se borite s traumom, razmislite o traženju stručne pomoći. Također je važno zapitati se što želite od života i u čemu uživate, savjetuje Moravec. Ako je to gluma, upišite tečaj. Ako je kuhanje, pokrenite kulinarski klub s prijateljima.

Ellingsen kaže da je dobro svjesno raditi na druženju. To ne znači imati planove svaki dan, nego "pogurnuti se da izađemo među ljude u svojoj zajednici. Mi smo društvena bića i napredujemo uz druge, ali mislim da nam ovih dana za to treba malo više poticaja."

"Također, samo izađite van. Svi smo bili toliko dugo u zatvorenom, a boravak u prirodi ima prekrasne učinke na mentalno zdravlje", dodala je.

Važno je biti blag prema sebi. Dopustite si da niste potpuno "kao prije", rekla je Moravec. Ako se osjećate loše ili se niste vratili nekim hobijima, to je u redu. "Proživjeli smo nešto što je sve iz temelja promijenilo", rekla je. "Ima smisla da se još ne osjećate stabilno."