KADA je kći Michele Myers bila u petom razredu, rekla je mami da joj se njezina učiteljica baš i ne sviđa.

"Moja kći je rekla da je sve što je činila nailazilo na pritužbe i otpor", kaže Myers.

Neki roditelji djetetu bi na to rekli da se ne svađa s učiteljicom, ali Myers je zauzela drugačiji pristup. Pitala je učiteljicu svoje kćeri što bi njih dvije mogle zajedno učiniti da kao tim podrže njezino dijete.

"Željela sam da zna da smo zajedno u ovome. Nisam htjela da se borimo jedna protiv druge. Htjela sam da obje radimo za opće dobro mog djeteta", pojasnila je ova profesorica pismenosti na Sveučilištu Wake Forest.

Myers i Linda C. Mayes, profesorica dječje psihijatrije, pedijatrije i psihologije u Yale Child Study Centru, nedavno su napisale knjigu The Educator’s Guide to Building Child & Family Resilience.

"Kako bi dijete izvuklo maksimum iz škole, ključno je da ima dobar odnos sa svojim učiteljima i učiteljicama", slažu se obje.

"Dijete će naučiti više od nekoga za koga zna da mu je stalo do njega. Djeca tada imaju osjećaj da ih se vidi, čuje i cijeni", pojašnjavaju.

Ako želite provjeriti slaže li se vaše dijete sa svojim učiteljem ili učiteljicom, morate ga to pitati. No stručnjakinje kažu da ne trebate postavljati izravna pitanja jer djeca još uvijek razvijaju svoju kognitivnu sposobnost kompleksnog razmišljanja.

Umjesto toga, postavljajte otvorena pitanja. Myers nudi sljedeće primjere:

• Što je bila najuzbudljivija stvar koju je vaš učitelj/ica učinio/la danas?
• Što ste naučili, a niste znali?
• Što ti se svidjelo danas?
• Reci mi kako je tvoj učitelj/ica postupio/la u određenoj situaciji.

Pažljivo slušajte odgovore. Djeca vam često govore što osjećaju o svom učitelju, čak i ako ih to izričito ne pitate.