NEKE stvari možda nisu štimale, ali na kraju se sve zaboravilo. Naši rukometaši, držeći se za ruke, privukli su čvrsto 15 tisuća ljudi, koji su složno, od prvog stiha, pjevali Morsku vilu. Nema sumnje, kada se i ako bude slavila medalja, slušat ćemo Marijana Bana.

Nakon Splita, koji je u ime Svjetskog prvenstva dao sve što je mogao, Vila se nadvila i nad tribine zagrebačke Arene. Nije to bilo onako prisno, kao u Spaladiumu, ipak se radi u puno većoj dvorani, ali je bilo dovoljno da ostane čvrst utisak, za sjećanje. Za razliku od Splita ovdje su rukometaše gledale obitelji s djecom, poslovnjaci koji si mogu priuštiti između 200 i 400 kuna za kartu i sponzori. Ne čudi da je bilo ipak malo "pitomije".

Arena je prvog dana odigravanja turnira štekala; ugasio se semafor, nestalo je struje, wirless je "riknuo", nastajale su opće gužve zbog nesnalaženja i procijepa u organizaciji. Često ćete čuti da su se Svjetska prvenstva "igrala u hangarima, a spavalo se u omladinskim domovima", no to ne priječi da kažemo kako je Split (za sada) pokazao višu razinu organizacije. No, daleko je još polufinale, a nema sumnje da će publika biti najljepši dio zagrebačke rukometne priče.
To je jedan od detalja iz pozadine, a ono glavno dogodilo se na terenu.

Pobjeda nad Mađarskom, teška poput one nad Južnom Korejom, izborena je zajedničkim snagama, obranom (koja u samom početku nije štimala), te maksimalnom koncentracijom do posljednje minute. Pogledajte u video prilogu kakva su razmišljanja naših rukometaša i njihovih protivnika, koga je kritizirao Lino Červar i što kaže "zamrznuti" Goran Šprem. Prije Slovačke, atmosfera je na vrhuncu,  ali nema presinga; naši mogu mirno prokrstariti u polufinale...

Foto: Pixsell